U vreme industrijske revolucije, krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka, javija se potreba za organizovanjem radnika u cilju poboljšanja uslova rada i povećanja zarada. Prvi skupovi radnika, organizovani uglavnom u Velikoj Britaniji i zemljama Zapadne Evrope, bili su organizovani spontano i oni su bili osnova za stvaranje sindikata.
Sindikat je organizacija koju stvaraju radnici . Sindikat može predstavljati radnike u određenoj privrednoj grani ili u određenoj firmi , a uspostavlja se kako bi poboljšao i održao plate , naknade i radne uslove. Sindikati se obično ujedinjuju u udruženja sindikata i sindikalne centrale.
U mnogim zemljama sindikat može dobiti status pravnog lica . Takvi sindikati imaju određena zakonska prava i ovlašćenja, a najvažnije je pravo kolektivnih pregovora sa poslodavcem kako bi poboljšao plate, radno vreme i druge uslove iz ugovora o radu radnika koje predstavlja, što znači da te stvari ne uspostavlja jednostrano uprava, nego ih dogovaraju obe strane . Kad sindikati nemaju takva prava ni ovlašćenja, obično prete štrajkom i drugim kolektivnim akcijama kako bi vršili pritisak na poslodavca.
Sindikati se mogu uključiti iu šire političke i društvene kontroverze, pa su u nekim zemljama blisko povezani sa političkim strankama . Sindikati često koriste svoju organizacionu snagu da promovišu društvene mere i zakone koji odgovaraju njihovom članstvu ili radnicima uopšteno.
Sindikat se osnova sa ciljem da pregovara sa poslodavcem i izbori bolji status i zaštitu prava zaposlenih, odnosno da unapredi životni standard radnika.