Radnik ima svoga boga, sindikata zvanog SLOGA,
tom se radnik Bogu moli, jer radnika SLOGA voli.
Biću SLOGIN sindikalac, nisam ja za minimalac,
pa nek gazda onda proba, da me ima kao roba.
Mora neko da me te štiti, deo SLOGE ja ću biti,
on je protiv kapitala, zbog koga je plata mala.
To ne znači što sam vredan, da sam samo rob još jedan,
pa da može šuša svaka, do besvesti da me njaka.
Samo jedan život imam, za koga se ja to cimam,
dirati me niko neće, jer zdravlje je meni preče.
Belosvetske sad barabe, hoće da im radim Džabe,
još država ih stimuliše, da se radnik eksploatiše.
Ima radnik da se pita, ko u vreme druga Tita,
poruka je SLOGE naše, radnika će da se plaše.
Biću SLOGIN sindikalac, ničiji ja nisam talac,
pa da vidim dal će smeti, svaka šuša da mi preti.
Ja pozivam sve radnike, sad u SLOGU da se sjate,
mora neko da nas štiti, il nas više neće biti.
I na kraju ove pesme, dirati se radnik ne sme,
kapitali neka čuju, šta iz SLOGE poručuju.
Autor: Milan Pernat Minja, sindikalac SLOGE iz Zrenjanjina.
…