B. STJELJA | Novosti: 07. avgust 2013.
Iako je najniža cena radnog sata u Srbiji već sasvim devalvirana, izvesno se neće menjati ni do kraja godine. Pola miliona radnika živi već 16 meseci sa 20.010 dinara mesečno, a očekuju novi talas poskupljenja
Vrednost važećeg minimalca od 20.010 dinara utvrđena je u aprilu prošle godine kada je satnica sa 102 podignuta na 115 dinara, što je bio najveći rast u poslednjih deset godina. Ovu vrednost je, međutim, inflacija pojela već u narednim mesecima i uprkos protivljenju pola miliona radnika – koji žive od nepunih 200 evra – minimalac će ostati zakucan na ovom iznosu do kraja godine.
U sindikatima Srbije pozivaju Vladu i kolege iz poslodavačkih udruženja da što pre sazovu novu sednicu Socijalno-ekonomskog saveta i da se razmotri podizanje vrednosti radnog sata.
– Struja je upravo poskupela u proseku 10,9 odsto za domaćinstva i 12,8 odsto za privredu pa bi i minimalna cena rada morala da se podigne makar u vrednosti poskupljenja od početka godine – kaže Željko Veselinović, predsednik Udruženih sindikata Srbije „Sloga“.
– Povećanje cene struje nosi talas opšteg poskupljenja, pa stižu nove cena u prehrambrenoj, hemijskoj i drugim industrijskim granama i uslugama. Država mora da zaštiti građane od siromaštva.
NOVAC „NA RUKE“
Nije zanemarljiv broj poslodavaca koji prijavljuju Poreskoj upravi platu od 20.010 dinara, a radnicima razliku daju „na ruke“ – potvrđuju u SSSS i dodaju da je to dugoročno loša praksa jer manji doprinosi znače i manju penziju.
I Zoran Mihajlović, potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije smatra da je vreme „za intervenciju“:
– U roku od mesec-dva nakon svakog povećanja minimalne cene rada, tržište anulira tu povišicu, a sada je prošlo više od 16 meseci. Radnici žive sve teže, primaju sve manje, a poslodavci koriste minimalac mnogo duže nego što bi trebalo.
U Socijalno-ekonomskom savetu kažu da je kriza učinila svoje i procenjuju da je u dve godine spisak najmanje plaćenih porastao za 200.000 imena i da se neprestano povećava.
– Opštim kolektivnim ugovorom je propisano da se minimalac ne može isplaćivati duže od pola godine, ali je on prestao da važi još 17. maja 2010. i od tada se to pitanje reguliše na nivou preduzeća – kažu u SES-u. – Samim tim, poslodavci isplaćuju minimalce sve dok traje kriza, a zaposleni pristaju čak i godinama, jer znaju da im nema druge.
U kolektivnim ugovorima je zapisano da poslodavci moraju da nadoknađuju razliku do pune zarade čim se preduzeće vrati u život, ali ne postoje podaci da li se to u praksi ikada dešava. Sindikati mogu da posegnu za tužbom i ovo pitanje reše na sudu, ali bi blokirali račune mnogim poslodavcima i zaustavili bilo kakavu isplatu zarada. Zato – ćute.
Ni poslodavci ne spore da je vrednost minimalne satnice devalvirana, ali smatraju da će povećanje rezultirati novom krizom i zatvaranjem radnji. U Uniji poslodavaca Srbije podsećaju da se podizanjem minimalaca podiže i koeficijent zarade, a time i ukupna masa za plate što mnogima predstavlja velike rashode. Zato ne žele da razmišljaju o bilo kakvim povišicama dok se ne steknu uslovi za privredu.
ZRELI ZA ULICE
Stanje na tržištu rada je već arlaramatno i Mihajlović misli da su radnici sve zreliji za izlazak na ulice:
– Sve se više preduzeća gasi, plate su sve manje i neredovnije, posla nema, minimalac se isplaćuje neprimereno dugo… A novi Zakon o radu će to još pogoršati. Zato nam izgleda „ne gine“ ulica.