Beograd, 21.11.2016. – Slučaj radnika Saše Aleksića koji je otpušten iz JP Kikinda, očigledan je primer kršenja svih vredosti i normi civilizovanog demokratskog društva i jasna poruka da Srbija sve više tone u partokratijski mrak.
Saša Aleksić, radnik na mestu vozača kamiona za čišćenje septičkih jama u tom preduzeću dobio je otkaz od rukovodsta firme koje je taj čin pravdalo kao tehnološki višak, da bi ubrzo na njegovo mesto bio upošljen drugi čovek.
A sve je počelo nakon što je njegova supruga Sunčica, koja je u fabrici Toza Marković otpuštena nakon što je zatrudnela, pre dva meseca bila na razogovoru kod premijera Aleksandra Vučića, gde mu je osim ovog iznela i da se muž i ona nalaze u nezavidnoj situaciji, pomenuvši da on u JP Kikinda više od godinu dana radi na određeno vreme, što ne predstavlja sigurnost, iako se tu zapošljavaju pojedinci koji nakon kratkog perioda dobijaju ugovore o radu na neodređeno.
Vučić joj je tada obećao da ne treba da brine, jer je to završen posao.
Možda je za premijera Vučića to bio završen posao i još jedno olako obećanje građaninu pokornom rečeno u etar, ali za Aleksiće je to bio početak pogroma, budući da je za rukovodstvo firme gest obraćanja premijeru bio prst u oko.
Saša Aleksić dobija ekspresno rešenje o prestanku radnog odnosa koji firma pravda kao tehnološki višak, što očigledno nije tačno, jer je na njegovo mesto vozača cisterne zaposlen drugi čovek.
Ali, tu mukama Aleksića nije kraj.
Kada su supruga i on saznali da Vučić dolazi u Kikindu povodom otvaranja fabrike Mekafor, odlučio je da ode da se vidi sa njim i lično mu saopšti šta se u međuvremenu dogodilo.
Kolegijalnost, radnička solidarnost za koju je mislio da postoji, iščezla je onog momenta kada je stigao ispred fabrike, jer su kolege sa kojima je do juče radio u JP Kikinda, a koji su inače takođe prisustvovali otvaranju fabrike (očigledno kao stranački poslušnici), krenuli ekspresno da telefoniraju čim su ga spazili, a ispred supruge i njega stvorilo se obezbeđenje koje mu nije dalo da mrdne.
Ipak, nakon što je na jadvite jade uspeo da se približi i iznese svoj problem premijeru, Vučić mu je pred kamerama obećao da će se raspitati o čemu se konkretno radi, te da će mu u roku od sedam dana lično dati povratnu informaciju.
https://www.facebook.com/joint.unionsserbianunity/videos/1148899641854172/
Od tada je prošlo gotovo mesec dana, a Aleksići u nametnutoj im ulozi „Didia i Gogoa“ iz drame „Ćekajući Godoa“, Semjeula Beketa, još uvek čekaju odgovor premijera, čoveka koji se u javnosti predstavlja kao „narodni mesija“, čovek od poverenja i onaj koji sve zna i koji rešava sve probleme.
Informativna služba