Autor Gojko Vlaović | petak, 07 novembar 2014 RADNIK.RS[divider]
Sindikalne centrale u Srbiji jednodušne u osudi smanjenja plata u javnom sektoru
Odluka Vlade Srbije o smanjenu plata i penzija izazvala je revolt sindikata koji u svojim redovima okupljaju radnike u javnim preduzećima, ali i onih u kojima država nije poslodavac. S obzirom na inače niska radnička primanja i visoke troškove života, ne iznenađuje nezadovoljstvo sindikata merama štednje koje sprovodi Vlada. Sindikalci su svako „zamrzavanje“ plata u periodu vladavine koalicije predvođene Demokratskom strankom dočekivali sa negodovanjem, tako da je bilo sasvim očekivano da će odluka o smanjenju primanja koju je usvojila aktuelna vlada, predvođena Srpskom naprednom strankom, izazvati salve negodovanja.
Smanjenjem plata najviše će biti pogođeni radnici okupljeni u Konfederaciji slobodnih sindikata (KSS) jer nju sačinjavaju sindikalne organizacije u svim najvećim javnim preduzećima u Srbiji. Ivica Cvetanović, predsednik KSS, smatra da je smanjenje plata i penzija za 10 odsto nepravedan i diskriminatorski čin.
– Mi nismo nerealni i sebični. Svesni smo da se država, naročito posle katastrofalnih poplava koje su zadesile Srbiju, nalazi u veoma teškoj situaciji i u besparici. Sasvim je u redu da se taj trošak nadoknadi i da država u uslovima ekonomske krize želi da koliko–toliko popuni budžet. Međutim, način na koji se to radi je potpuno pogrešan. Teret štednje bi trebalo da „padne na pleća“ svih, čime bi bio lakše podnošljiv, a nikako da punu cenu plaćaju samo neki. Nažalost, u ovom slučaju je baš tako. Teret podnose samo radnici u javnim preduzećima i ustanovama i penzioneri. Jednostavno, država u nedostatku adekvatne ekonomske politike i nesposobnosti da naplati porez od krupnih privatnih biznismena, primenjuje za sebe najlakšu, a u suštini najnepravedniju meru, smanjuje zarade zaposlenima u javnom sektoru, kaže Cvetanović. On ističe da tako nije moralo da bude i da je KSS predložila Vladi racionalan način kako da se teret štednje ravnomerno i ravnopravno podeli, ali on nije prihvaćen.
– Predlagali smo prvo, posle poplava, da se donese zakon koji bi propisao da se svima u državi umanje zarade. Da je ta mera usvojena, svim zaposlenima ne bi bio oduzeto više od jedan odsto od plate. To se dakle ne bi ni osetilo mnogo na radničkim zaradama, a država bi obezbedila dodatna sredstva za budžet. Međutim, to nije prihvaćeno, uz izgovor da država ne može da naredi privatnom sektoru šta da radi. U svakom slučaju, ovakvom odlukom država neće rešiti svoje ekonomske probleme, već je samo dodatno osiromašila radnike. Vlast ide „linijom manjeg otpora“ i radi ono što je njoj najlakše, ne vodeći računa da li je to i najbolje za građane. A radnici u javnom sektoru su građani Srbije. Ne samo da nije spremna da bogate više oporezuje, država čak nije u mogućnosti ni da naplati porez od najbogatijih ljudi. Srbija iz krize može izaći samo pronalaženjem novih investicija i reindustrijalizacijom, a ne smanjivanjem plata zaposlenih, naglašava naš sagovornik. Komentarišući tvrdnje da u javnom sektoru postoji višak zaposlenih, Cvetanović ističe da ni to ne odgovara istini.
– Zvanični podaci pokazuju da Srbija spada u red zemalja sa manjim brojem zaposlenih u javnim preduzećima i u administraciji u odnosu na neke slične države regiona i sveta. S obzirom na to potpuno pogrešno rešenje bilo bi otpuštanje zaposlenih. Ono što je potrebno sprovesti jeste preraspodela. Dakle, u onim delovima sistema gde ima više zaposlenih, treba ih prebaciti u one delove gde ima manjka. To je odgovorno i racionalno poslovanje, a ne otpuštanje. KSS se izričito protivi otpuštanjima u javnim preduzećima, a u slučaju da se vlast ipak odluči na takav korak, mi ćemo pozvati naše članstvo na ulične proteste kako bismo zaštitili prava naših kolega kojima bude pretio otkaz. Nadamo se da do toga neće doći, ali smo spremni da reagujemo, ističe Cvetanović.
– Terapija za koju se opredelila Vlada Srbije u težnji da ostvari uštede kroz smanjenje plata i penzija, je loša i neće dati nikakve rezultate, kaže za Radnik Zoran Mihajlović, sekretar Saveza samostalnih sindikata Srbije. Praksa pokazuje da ona nije uspela ni u jednoj od zemalja Evrope koje su je primenjivale. Ove mere mogu da daju određene rezultate na kratke staze, međutim, ako do marta sledeće godine Vlada ne preduzme neke konkretne korake neće biti ništa od ekonomskog oporavka koji najavljuje. Bez novih investicija i zapošljavanja nema privrednog razvoja Srbije bez obzira na smanjenje plata i penzija.
Prema njegovim rečima, mere koje je primenila Vlada izazvaće negativne efekte jer će smanjiti kupovnu moć građana, a to će istovremeno dovesti i do pada proizvodnje. Na taj način, smanjenje plata i penzija će izazvati sasvim drugačiji efekat od onog koji je očekivala Vlada.
– Međunarodni monetarni fond, Američka privredna komora u Srbiji i drugi strani poslodavci vrše pritisak na Vladu da smanji broj zaposlenih u javnom sektoru. Uveren sam da se vlasti u Srbiji ipak neće odlučiti na taj korak jer je reč o preduzećima kojima upravljaju njihovi partijski kadrovi. Verujem da će između 19 do 20.000 radnika prihvatiti da ode u prevremenu penziju, pa da će Vlada svojim stranim partnerima to prikazati kao smanjenje broja zaposlenih, naglašava Mihajlović.
Zoran Stojiljković, potpredsednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“, ističe da je potez Vlade vezan za smanjenje plata i penzija pogrešan i rizičan.
– Prvo, na taj način su smanjena prava zaposlenih i penzionera, što je svakako, nepravda a smanjiće se potrošnja i državni prihodi. Prema tome s obzirom da efekti mogu da budu samo kratkoročni jasno je da ovakve mere neće doneti bilo kakve pozitivne rezultate, kaže naš sagovornik. On dodaje da je Vladi Srbije daleko lakše da sreže primanja zaposlenima i penzionerima nego da racionalizuje subvencije i poboljša naplatu poreza.
– Ako bi se odlučila za te poteze, vlast bi se zamerila moćnim ljudima i zbog toga svesno beži od toga i orijentiše se na ono što smatra da je po nju najbezbolnije, a to je smanjenje plata i penzija. Postoji mogućnost da sledeći korak bude otpuštanje ljudi u javnom sektoru. Ipak, mislim da se Vlada neće odlučiti na to, jer je reč o preduzećima kojima upravljaju njeni kadrovi, pa bi vlast na taj način pravila štetu sama sebi, ističe Stojiljković.
Željko Veselinović, predsednik Udruženih sindikata Srbije „Sloga“, takođe smatra da smanjenje plata u javnom sektoru i penzija neće imati pozitivan efekat.
– Jedino što će te mere izazvati jeste veće siromaštvo. Plate u Srbiji su ionako male i kad se dodatno smanje, to predstavlja veliki udar na radnički standard. Posebno ako se uzme u obzir da je do smanjenja primanja došlo u trenutku kada cene osnovnih životnih namirnica rastu. Situacija može da postane još gora, jer ne bi bilo iznenađenje da sledeći primer države i privatni poslodavci smanje plate u preduzećima čiji su vlasnici, ističe Veselinović. On kaže da se efekat ušteda neće osetiti zbog čega su mere koje Vlada primenjuje potpuno nelogične i naglašava da je njegova sindikalna centrala spremna da izađe na ulicu i protestuje u slučaju da bude doneta odluka o otpuštanju zaposlenih u javnom sektoru.
– Doneli smo odluku da podržavamo svaki štrajk, svaki protest koji se organizuje, a u korist je ljudi koji žive od svog rada, bez obzira na to da li smo u toj grani reprezentativni sindikat ili ne, i da li su naši predstavnici zastupljeni u štrajkačkim odborima. Kao sindikalci dužni smo da budemo solidarni sa svojim kolegama bez obzira na to ko je u kom sindikatu, u kojoj grani ili preduzeću, jer sve nas muče isti problemi.
Licemerje vlasti
Ranka Savić, predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, kategorična je u svojoj tvrdnji da mere Vlade ni na kratke staze neće izazvati nikakav pozitivan efekat.
– Sprovođenje ovakvih mera je potpuno besmisleno, a posebno u situaciji kada vlast i dalje sprovodi stranačko zapošljavanje. Mi imamo informacije sa terena da se u nekim javnim I komunalnim preduzećima zapošljavaju novi ljudi i to isključivo na osnovu stranačke pripadnosti. To pokazuje licemerje vlasti. Na jednoj strani pričaju o uštedama i smanjuju plate radnicima i penzionerima, a sa druge strane nastavljaju sa politikom stranačkog zapošljavanja, i u javna preduzeća, za koja tvrde da u njima ima viška zaposlenih, dovode nove ljude.
Srbijagas će „pojesti“ uštede
– Smanjenjem plata i penzija za 10 odsto država će uštedeti onu količinu novca koju daje javnom preduzeću „Srbijagas“, kako bi ono moglo normalno da funkcioniše. Pravo rešenje bilo bi da je država smanjila primanja nekih funkcionera koja su ogromna, potrudila se da naplati poreze tajkunima, uvela dodatne poreze bogatima. To su sve načini koji se primenjuju u razvijenim zemljama, ali eto kod nas jedini način „borbe protiv krize“ jeste smanjenje zarada, ističe Željko Veselinović.