1. Zato što uvodi „agencije za privremeno zapošljavanje“ . Ove agencije će potpuno obesmisliti radni odnos na neodređeno vreme, pa čak i sklapanje ugovora o radnom odnosu na određeno vreme. Pošto bi radnici bili prijavljeni u ageciji za privremeno zapošljavanje, postavlja se pitanje zbog čega bi bilo koji poslodavac imao svoje zaposlene? Umesto toga uzimao bi nadničare iz redova prijavljenih u agenciji! Stanje stalne nezaposlenosti , uz povremeno radno angažovanje, bi postalo stanje u kome živi većina građana Srbije. „Radili“ bi smo u agencijama, a u stvari ne bi smo radili uopšte već bi čekali da se gazda agencije smiluje i dodeli nam poneki poslić. To znači da bi nezaposlenost bila naša stvarnost, pa bi u toku jedne godine 7 ili 8 meseci bili bez posla, a agencija bi nas možda angažovala 4 ili 5 meseci….ali to znači da bi smo godinu dana trebali da preživimo sa 4 ili 5 bednih plata, a za isto toliko meseci bi nam bili plaćeni zdravstveni i penzioni doprinosi. Umesto radnika postajemo nadničari!
2. Mogućnost da se radi nepuno radno vreme. Ovo po zaposlene može da ima katastrofalne efekte. Od sada će 2 radnika moći da dele jedno radno mesto, ali će raditi po pola radnog vremena i primaće pola plate. U Srbiji se ne može živeti ni od cele prosečne plate i nekoliko dopunskih poslova koje su ljudi prinuđeni da rade, a kamoli radeći pola radnog vremena za pola plate.
3. Zakonski institut nepunog radnog vremena omogućava poslodavcu da radnika angažuje onoliko sati koliko on smatra da mu je radnik potreban. Tako poslodavac može da odredi da je za obavljanje nekog posla potrebno 5 sati dnevno, iako, u stvarnosti, taj posao zahteva osmočasovno radno angažovanje. To znači da će radnik biti prisiljen da se bukvalno „polomi na poslu“ radeći za 5 sati celodnevni radni zadatak, a poslodavac će mu umesto 8 sati plaćati samo tih 5 ili manje.
4. Produžavanje rada na određeno vreme na 3 godine. Ovo je znatno nepovoljnije rešenje od sadašnjeg koje je ograničavalo rad na određeno vreme na godinu dana. I do sada su poslodavci ovde pokazivali krajnji bezobrazluk i izigravali zakon, a od sada će to kršenje zakona da bude legalizovano. Kada ovu odredbu udružimo sa „agencijama za privremeno zapošljavanje“, dolazimo do zaključka DA RADNOG ODNOSA NA NEODREĐENO VREME (STALNI RADNI ODNOS) VIŠE NEĆE BITI. Svi ćemo biti bez stalnog zaposlenja, večito u strahu i večito ucenjeni od strane obesnih poslodavaca i tajkuna. Gde je tu socijalna sigurnost radnika?
5. Novi Zakon o radu predviđa, u svojoj suštini smanjenje zarada. Naime, ukida se odredba iz dosadašnjeg Zakona koja garantuje „jednaku zaradu za isti rad“. Umesto toga uvodi se definicija „jednaka zarada za jednak radni doprinos“, čime se zapravo ukida načelo jednake zarade za jednaki rad, jer je termin „jednak radni doprinos“ suviše apstraktan i poslodavac može da ga tumači kako želi. Takođe se uvodi načelo da poslodavac ima pravo da umanji zaradu zaposlenog na osnovu radnog učinka. Ovo ostavlja mogućnost poslodavcu da proizvoljno određuje nedostižne radne učinke, te da na osnovu toga umanji zaradu ogromnoj većini zaposlenih. Uz sve ovo, radna verzija novog Zakona o radu je predvidela i ukidanje uvećanja zarade za smenski rad, tako da osobe koje rade po smenama neće više dobijati uvećanje zarade od 26%.
6. Uvodi se mogućnost da gazda iznajmi radnika, kao da je on mašina ili alatka, drugom poslodavcu, što se u novom zakonu prikazuje kao „upućivanje na rad kod drugog poslodavca“. Ovde je veoma problematična odredba u novom Zakonu o radu gde se briše dosadašnje ograničenje da „iznajmljivanje“ radnika drugom poslodavcu može trajati najduže godinu dana. U novom Zakonu uopšte i ne piše koliko dugo može da traje ovo „rentiranje“ ljudskih bića, pa će to tajkuni i nesavesni poslodavci sigurno da zloupotrebe. Uz to, briše se odredba iz dosadašnjeg Zakona po kojoj zaposleni koji je „iznajmljen“ poslodavcu nije mogao da ima manja prava od onih koje je imao kod poslodavca koji ga je „dao u rentu“. To znači da na novom radnom mestu plata „iznajmljenog“ radnika može biti duplo manja, uslovi rada daleko teži, ali ako odbije da bude „iznajmljen“, radniku prestaje radni odnos.
7. Poslodavac praktično može zaposlenom dati otkaz kad god mu se prohte. U realnom smislu, ako zahtevate da vam poslodavac omogući korišćenje nekog prava koje vam po zakonu pripada, to može dovesti do momentalnog otkaza. Ovo se u praksi od strane poslodavaca i tajkuna može strahovito zloupotrebljavati.
ZATO NOVI ZAKON O RADU NE SME PROĆI!
USS “SLOGA“