Beograd, 5. septembar 2014. — Od kako je Agencija za privatizaciju objavila na svom sajtu javni poziv za prikupljanje pisama o zainteresovanosti investitora za privatizaciju 502 preduzeća, svakodnevno se održavaju sastanci sa subjektima privatizacije, poslovodstvom i sindikatima kako bi se čulo i njihovo viđenje – šta oni misle o postupku privatizacije i koja su to najbolja rešenja.
Međutim, mišljenje radnika im je toliko važno da sastanci traju nepunih 10 minuta.
Tako je i tokom jučerašnjeg dana, Ivan Đukanović iz Agencije za privatizaciju Srbije održao dva odvojena sastanka sa predstavnicima sindikata “Sloga“ iz aranđelovačkog “Elektroporcelana“ i smederevskog “Želvoza“ koji su došli u Beograd sa svojim poslovodstvom.
Radovan Petrović, predsednik sindikata “Sloga Elektoporcelan“ rekao je da je sastanak u sedištu Agencije za privatizaciju ličio više na protokoloran nego radni, na kome bi se više i podrobnije čula i njihova strana.
“ U nepunih desetak minuta saopšteno nam je da će privatizacija ići u skladu sa nedavno donetim zakonima, i da se bliži 15 septembar kada ističe rok za prikupljanje pisama o zainteresovanosti investitora za privatizaciju“,kaže Petrović.
On dodaje da im je rečeno da bi nakon toga Agencija trebala da Ministarstvu privrede dostavi predloge modela i metoda privatizacije za svako pojedinačno preduzeće, nakon čega bi ono donelo odluku o modelu i metodu privatizacije kao i početnoj ceni.
“Za nas bi najbolje bilo kada bi se išlo u prodaju kapitala, a ne u prodaju imovine, ukoliko postoji zainteresovanost jačih kupaca, kao i da se za one radnike koji se izjasne kao tehnološki višak obezbede sredstva za socijalni program, jer se zaposlenima u Elektroporcelanu sada duguje više od 17 plata“, ističe Petrović.
S druge strane,Vladan Kocić,predsednik sindikata “Sloga Želvoz“kaže da je sada kod radnika strah još veći jer su im novim Zakonom o radu umanjena prava i da im je sužena mogućnost da bilo šta učine.
“Bukvalno su nam saopštili da je u toku privatizacija u skladu sa nedavno izmenjenim zakonima i da sve zavisi od potencijalnih kupaca ili investitora. Direktor našeg Želvoza je saopštio da postoji zainteresovanost italijanskog kupaca za jednu halu, što ne vidimo kao neko dobro rešenje za preostale radnike“, rekao je Kocić.
On napominje da bi najpovoljnije rešenje bilo oživljavanje prozvodnje, ali da i tu nade ima sve manje.
“Očekivali smo da se u oživljavanje Želvoza uključi i ŽTP Srbije, ali se to nije dogodilo i sada je već izvesno da će nas tretirati kao tehnološki višak i usmeriti na socijalni program. Ono šta je sada nepovoljno je da se nekadašnjih 300 evra po godini staža istopilo na manje od 100, i da će nam najverovatnije zaostala dugovanja pretvoriti u akcije čija će se vrednost postepeno smanjivati“, upozorava Kocić.
On navodi i to da su do 1. aprila radnici predali dugovanja koja su im overena u fabrici i da ona iznose od 350 do 400 hiljada po radniku, što je više od 17 zaostalih plata.
Dakle, sve je manje nade za radnike preduzeća u restruktuiranju, a sve je veći strah od gubitka posla.
Kapital, entuzijazam i energija radnika kojom su godinama stvarali svoja preduzeća je nestala i pretvorila se u protokolarni sastanak države i radnika od svega desetak minuta po preduzeću.
Podsećanja radi, na isti ovakav sastanak je nedavno bila i delegacija Sindikata Sloge iz pribojskog FAP-a.
Informativna služba USS Sloga