U svom autorskom tekstu ”Propast reformi ”, objavljenom 7. januara na sajtu “Peščanika”, Miomir Miša Brkić, ekonomski novinar, istraživač i analitičar, u svojoj dubokoj transekonomskoj meditaciji, pun briga oko reformi srpskog društva i empatije prema ministru privrede Saši Raduloviću i kapitalu, analizira protekla dva meseca i ocenjuje da ih je “obeležila grčevita borba antireformskog bloka da očuva status kvo, da se u Srbiji ništa ne menja i da se ekonomska politika nastavi po starom”.
Ovaj zabrinuti novinar nekada blistave novinarske karijere, sa malom rentijerskom mrljom u vidu glavnog i odgovornog urednika Miškovićevog pisanog tabloida “Press”, koji se ugasio i prestao da izlazi istog momenta kada su svi shvatili da je njihov miljenik rentiranja Tadić izgubio vlast, u dosad još nepoznatom maniru ispaljuje gomilu pisane gluposti na račun svih onih koji se protive tobožnjim reformama nagrađenog nam “reformatora godine”, ministra Radulovića.
I ne bi ovaj tekst bio vredan neke pažnje da se njegov autor nije usudio da sve one koji se protive predloženim izmena zakona o radu – strpa u isti koš, nazivajući ih protivnicima reformi, rentijerima, odnosno klijentelom koja se, kako tvrdi -. boji da će im reforme oduzeti nasleđenu rentu i stečena prava u raznim društvenim grupama i slojevima, a rođeni su, kako kaže – davno kao paraziti u socijalizmu, odrastali pod okriljem populizma i školovali se uz državni intervencionizam.
Da stvar bude još gora, ovaj nekadašnji Miškovićev “glodur” nas opominje da “ne treba podsećati da je pre deset godina ta Srbija koja se danas protivi reformama ubila reformatora koji je ozbiljno zasekao u trulo tkivo države i društva – Zorana Đinđića, prvog demokratski izabranog premijera”.
Šta reći na ovakvu insinuaciju osim da bi se i sam autor trebao postideti!
Uz malo dobre volje i vremena provedenog na google-search, on se mogao informisati o svim dosadašnjim događajima vezanim za kritiku Zakona o radu. Dalje, uvideo bi da se pojam rentiranja radne snage u Srbiji uvodi preko Agencije za zapošljavanje, a da je sam predlog izmena zakona finasiran i podržan od strane USAID-a i Američke privredne komore, organizacija koje stoje iza reformatora Radulovića, ministra koji na svim skupovima pere ruke od učešća u kreiranju zakona o radu i odgovornost prebacuje na Ministarstvo rada. Pritom Radulović zaboravlja da je on poneo titulu reformatora godine i da je kako i sam Brkić u tekstu tvrdi – ”zaslužan za pokretanje izmena četiri sistemska zakona, o privatizaciji i stečaju i aktivnom učestvovanju u izmenama Zakona o radu i Zakona o planiranju i izgradnji“?!
Pa, ko je tu lud?
E, sad bi i mi bili još luđi, kada bi se dalje upuštali u analize očigledno rentiranog pismenog rada “na zadatu temu”, osim što na kraju moramo da priznamo da smo “rintijeri” koji rintaju za najmanje plate u regionu i Evropi za razliku od podobnih ekonomskih analitičara, rentijera za jednokratnu upotrebu.
Autori su zaposleni u javnom sektoru: policajci, profesori, nastavnici, lekari, čistačice…
Srodni linkovi: