U rubrici „Pogon“ Podkasta “Radnički glas” Srđan Atanasovski je razgovarao sa Draganom Vudragom i Ivanom Ivkovićem iz sindikata „Sloga“ u fabrici PKC u Smederevu i Požarevcu o položaju i pritisku na zaposlene nakon decembarskog štrajka upozorenja.
Neposredan povod razgovor su pre svega otkazi koje su ova dvojica sindikalaca dobili u prethodnom periodu, koji se direktno vezuju za štrajk upozorenja, koji je ovaj sindikat organizovao u decembru mesecu prošle godine. Razlozi za ovaj štrajk upozorenja su brojni, ali, između ostalog, su, naravno, u pitanju i niske zarade, kako je sindikat “Sloga”izjavio u svom saopštenju. Reč je o najnižim zaradama kada je u pitanju automobilska industrija u Srbiji, ali i o teškim uslovima rada, nesigurnim ugovorima i tako dalje.
Srđan Atanasovski: Dragane, za početak, hajde da se vratimo zapravo i na taj decembar 2023. godine. Koji su bili neposredni razlozi zbog čega ste se odlučili da organizujete ovaj štrajk upozorenja?
Dragan Vudrag: Pa dobro, prvo, povećanje zarade, to je bilo osnovni uslov. Kolege su se složile s tim da svi budemo složni, da stupimo u štrajk. Mi smo otišli u PR službu našu. U početku nisu hteli da nas prime, uz obrazloženje, direktor nije tu, te niko nije nadležan za ovu stvar, i onda smo došli do toga da nas pozovu, kad smo se vratili kućama svojim, dođite u firmu, primiće vas director. Mi odemo kod njega. Najljubaznije nas je primio, kao sve, pa zašto niste odmah došli kod mene, pa ne treba štrajk. Mi nismo hteli da idemo preko našeg šefa, pa preko našeg drugog nadređenog. I onda smo došli do toga da je počelo šikaniranje istog dana. Šikaniranje je počelo sa Milošem Jankovićem, kojeg su pozvali i rekli mu da ima neku izjavu koju je dao pre tri godine, u vezi disciplinske povrede, koja je istekla, pre tri godine: Zastrašivanje klasično, i mobing.
E, posle toga smo stupili u štrajk na sat vremena, po propisima, po pravilima, i to je bilo to, za početak. Posle toga, opet, dva-tri dana je bilo, alko test, svaki dan, i razni pritisci sa strane, i od naših šefova, i nadređenih do njihove PR službe, obezbeđenja i svega ostalog.
Srđan Atanasovski: Rekao si da je osnovni zahtev bilo povećanje zarada, kakve su zarade u PKC?
Dragan Vudrag: Minimalne, znači, minimalac plus možda 10 posto: Mi bez subota nismo izlazili, 51-2 hiljade:To je to, sa toplim obrokom. Regres su nam dali, na kraju godine, 12 hiljada za celu godinu. 18 hiljada, u bruto iznosu. Kroz minimalne zarade, šta više, ko radi jedan, u porodici, nema šanse da preživi od toga. Dok naši šefovi, nadređeni, da ne pričam kolike zarade imaju, o generalnom direktoru da ne pričam, koji se čak iznervirao na kolegu Ivana, kad mu je rekao “da ja imam vašu platu, moja supruga ne bi ni radila, na što je on počeo da ga vređa, mislim, nije za javnost.
Atanasovski: Ono što PKC izdaje u automobilskoj industriji, jeste i ideja, to je praksa agencijskog zapošljavanja, da li možeš nešto da nam kažeš o samoj strukturi zaposlenih u PKC, znači, ko ima kakve ugovore, kako se ljudi zapošljavaju, da li se to odražava i na visinu zarada, ili je samo pitanje u sigurnost radnog mesta?
Dragan Vudrag: Svi imaju iste plate. Mi pričamo o radnicima koji rade na liniji, u magacinu, znači, običan radnik ne razlikuje se po zaradama, znači, svi imaju istu platu, 51 do 55.000, i to sa pet noćnih smena, ljudi ne izlaze 56.- 57.000, nisu izlazili, do našeg štrajka, pre našeg izbacivanja iz firme, oni su 55.000 sa pet noćnih smena, čak i 8, 9 noćnih smena, zavisi kako koga kači. Do 60.000 ajde neka bude, ali to nemaju, nisu imali.
Srđan Atanasovski: Veliki broj firmi sada od 1. januara je uradio usklađivanje zarada, usklađuje sa ovim minimalcem, kako se zapravo do ove godine kreću plate u PKC?
Ivan Ivković: Od 1. januara, koliko mi imamo informacija, pre odluke o stupanju u štrajk upozorenja, pa posle odluke o stupanju u štrajk, kao generalni štrajk, mi sad imamo informacije da radnici u magacinu sa smenskim radom, prva-druga smena, imaju do 67.000 platu. Znači, u prosku je povećano od 1. januara sa sve toplim obrokom, ali iznos toplog obroka se nije menjao i dalje iznosi 200 dinara koji se isplaćuje na kraj meseca, u bruto iznosu. Znači negde oko 67.000, koliko mi imamo informacija, sad imaju radnici u magacinu. Ali to su nezvanične informacije.
Srđan Atanasovski: Pomenuli ste već, zapravo, i to što se desilo nakon samog štrajka, prvo vaša suspenzija, zatim i to što vam je uručen otkaz. Ovo, naravno, je donekle i samo vrh ledenog brega, jer pod pritiskom ste najviše vi, kao vođe sindikata, a i svi vaši članovi takođe trpe pritiske. Ono što je zanimljivo, jeste da i sam proces vašeg suspendovanja, a zatim i datum kada ste dobili otkaz, to se dešava paralelno sa pregovorima. Dakle, oni, zapravo, s jedne strane pregovaraju, s druge strane, koriste mehanizme kako bi vas sklonili, udaljili sa pregovora, gde vidimo, zapravo, da pregovori ni nisu imali neko smisao, odnosno, da nikada nisu iskreno ni ulazili.
Ivan Ivković: Tako je, odbor našeg sindikata, sindikat Sloga, je održan, po odredbama i Statutu sindikata, 6.decembra I Odbor sindikata je doneo Odluku o stupanju u štrajk upozorenja u PKC Warning sistem DO, gde smo mi napisali neke konkretne zahteve. Povećanje zarade u iznosu 32 procenta, povećanje regresa za godišnji odmor u iznosu jedne prosečne zarade kod poslodavca. Vratićemo se na taj regres. Ovde je sad većinski vlasnik gazda Indijac, ali mi imamo isto i Kineze, u železari, koji primaju regres u iznosu jedne prosečne plate na nivou Srbije. Znači, kako sada jedna firma može da ima regres 56.000, dajem primer, jedna firma 18.000 u bruto iznosu, to je 12.000 u neto iznosu. To ne daje neki balans, to je disbalans. Tražili smo povećanje toplog obroka na 300 dinara. Mi imamo menzu u okviru fabrike i sad jedan obrok košta u proseku između 270 i 300 dinara. Mi dobijemo 200 dinara u neto iznosu. Obračunato je u bruto iznosu. Znači, nemamo ni 200 dinara tih neto. Zato smo tražili povećanje na 300 dinara neto, da dođemo do nekog balansa. Tražili smo uvođenje platnih razreda po sistemu A, B i C, jer mi ulazni i izlazni magacin, nismo bili u okviru platnih razreda, zato što nismo bili potčinjeni proizvodnji. A proizvodnja, sve što proizvede, mi kao logistika, da li će kolega iz ulaznog magacina da zaprimi repromaterijal, a mi kao izlazni magacin da izvezemo tu robu, mi nismo bili u tom segmentu platnih razreda. Tražili smo poboljšanje uslova rada po pitanju radnih uniformi u cilju obezbeđivanja visokog nivoa bezbednosti i zdravlja na radu. To smo tražili zbog ulaznog i izlaznog magacina, zato što je nama u opisu radnog mesta,samo radno mesto i uslovi rada po pitanju bezbednosti. To je radno mesto sa povećanim rizikom, a samim tim kad je radno mesto sa povećanim rizikom, morate da imate bolje uslove rada. Bolju opremu, obavezno nošenje šlema, naočara. Bolja sredstva za rad. Tipa: paletari, viljuškari spoljni, koji moraju da budu u nekom segmentu, u normativu, da bude sve ispravno, a ne da se magacin svodi na dva paletara. Bukvalno su se tukli sa proizvodnjom ko će da uzme paletar. Dva paletara na 20 ljudi u jednoj smeni. U izlaznom magacinu, da ne pričamo u ulaznom magacinu. S tim što ljudi nisu imali ni jakne, koji sede na viljuškaru: Na nas 20, imali smo tri jakne.
O više detalja, o samoj borbi radnika PKC-a, koracima koji se preduzimaju na domaćem i međunarodnom planu, poslušajte u nastavku, u najnovijem izdanju audio podkasta “Radnički glas”
…