Suvišno je analizirati i komentarisati: Imamo najgori zakon o radu, a iz tog našeg radničkog ustava proizilazi još katastrofalnija praksa. Mi smo već zakonom obespravljeni kao sindikati i kao radnici, vezane su nam ruke, a u praksi je još daleko gore.

Vladimir Radosavljević, potpredsednik USS Sloga
Prvo, situacija koja je neprihvatljiva za normalan svet – ljudima se duguje zarada po nekoliko meseci, čak i više od goddinu dana iako je neshvatljivo da takav poslodavac uopšte radi. Ali, ovde je sve regulisano po sistemu –važno je da uplaćuje doprinose, plate ne mora da daje.
U vrlo razvijenom sivom sektoru ni to se ne poštuje, nemaju ljudi ni doprinose. Katastrofalna je situacija što polovina ljudi u Srbiji radi za minimalac ili je zarada tu negde. A kad se koriguje minimalna cena rada, ljudima sa najnižom zaradom plata se pomeri za toliko, ostalima ne i imamo sve veću uranilovku u zaradama. Uskoro će svi u Srbiji raditi za istu cifru, bez obzira na profesiju, znanje, posao.
U realnom sektoru ljudima se isplaćuje minimalac, a prilikom podizanja novca deo vraćaju poslodavcu. Imamo i one koji javno rade za manje od minimalne cene rada, što je nedopustivo po zakonu, ako je ovo država. A ovo izgleda i nije država, nego mafijaško-burazerska organizacija.
Vladimir Radosavljević
Potredsednik USS Sloga
Iz knjige Centra za razvoj sindikalizma „Sunovrat radničkih prava i pokušaji zaštite – Prekarizacija radnika u prvim decenijama 21. Veka“ 2020.g
…