Beograd, 17. april 2014. – Najbolje mere za narod uvek su donošene uz njegovo najveće protivljenje, upozorio je Vučić gostujući na javnom servisu, kroz reči (pored Pinočea) Margaret Tačer, najslavnije sledbenice škole Miltona Fridmana.
Više od trideset godina pre Margaret Tačer ni Britanija nije patila od nezaposlenosti, kakva je okarakterisala njeno vreme. Tri milona ljudi na ulici bila je posledica beskompromisne privatizacije industrije i javnog sektora. Radničkoj klasi, koja je zanavek raslojena dubokim jazom između siromašnih i bogatih, Čelična lejdi promenila je „srce i dušu“ kako je i zamislila. Do tog trenutka jedan od najbolje organizovanih sindikata u svetu se nikada više nije oporavio od žestokog obračuna sa Tačerovom. Takav sindikat, međutim, ne stoji na putu budućem srpskom premijeru, a za razliku od Tačerove s početka, u većini ovdašnjih ekonomista Vučić će imati podršku da reže troškove države ako to uistinu bude želeo.
Šta čestim citiranjem bivše britanske premijerke želi da najavi Aleksandar Vučić i da li je njena čvrsta pesnica delotvorna u današnjoj Srbiji, možete pročitati u najnovijem broju štampanog Nedeljnika „NIN“, u tekstu „ Baš –čelični premijer“, autorke Dragane Pejović, kojoj je pored sagovornika iz oblasti istorije i sociologije bio i Željko Veselinović, predsednik Udruženih sindikata Srbije „Sloga“.
Kvalitetna i objektivna informacija zahteva novac. Poštujte rad novinara kupovinom štampanog izdanja!
Informativna služba USS Sloga