Problem siromaštva u Srbiji postaje sve vidljiviji, a granica između običnog i ekstremnog siromaštva među građanima je sve bliža i na ivici je preklapanja, ocena je Udruženih sindikata Srbije „Sloga“, povodom 17. oktobra, Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva.
Siromaštvo i ekstremno siromaštvo, kao skup veoma kompleksnih pitanja, ne mogu se definisati samo na osnovu niskih zarada i penzija koje se statistički obrađuju kao osnovni parametri.
U odnosu na male zarade i penzije koje stagniraju, troškovi stanovanja, zdravstvene zaštite, školovanja i prevoza su neproporcionalno porasli i postali ozbiljan teret većini građana Srbije.
Razna obavezna potraživanja su odavno opteretila zarade i penzije u celosti, a novac koji je potreban za kvalitetnu ishranu je već sada nedovoljan i ne pokriva minimalnu potrošačku korpu.
Međutim, ono šta je zabrinjavajuće je da je i sama svest kod ljudi koji žive u siromaštvu nedovoljna, da se siromaštvo često negira, ili se ćuti o tome, jer svako ko nema krov nad glavom, nema siguran posao, prima malu zaradu ili je ne prima na vreme se može svrstati u zonu ozbiljnog siromaštva.
Nije sramota biti siromašan, sramota je ćutati o tome i ne zahtevati veće zarade, bolje i humanije uslove rada i svesno učestvovati u diskriminaciji i poricanju sopstvenog dostojanstva.
Stoga, kao sindikat pozivamo sve da na ovaj dan prekinu tišinu siromaštva, jer Vlada Srbije mora da čuje glasove siromašnih, i da osim socijalne zaštite najugroženijih grupa pojača svoje aktivnosti na stvaranju uslova za veće i sigurnije upošljavanje, da radi na povećanju standarda i prava zaposlenih, kao i socijalnom dijalogu kao nezaobilaznom faktoru socijalno odgovornog društva.