Uz male izuzetke, radni učinak osoba starijih od 65 godina je manji od učinka mladih
U poslednje vreme u nizu zemalja Evrope, pa i u Srbiji, ističu se predlozi da se starosni uslov za odlazak u penziju muške populacije podigne sa 65 na 67 godina a za žene na 65 i da se time spreči rast broja penzionera i ublaži problem obezbeđenja sredstava za isplatu penzija. I MMF je to predlagao u poslednjem razgovoru s predstavnicima Vlade Srbije. Taj predlog ima smisla u zemljama u kojima je stopa nezaposlenosti niska. Međutim, eventualnim njegovim prihvatanjem, problem povećanja broja penzionera i obezbeđenja redovne isplate penzija ublažava se samo u prve dve godine njegove primene, nakon toga broj novih penzionera biće sličan onom iz godina pre prihvatanja predloga. Ako se u toku te dve godine osetnije ne poveća broj zaposlenih, situacija sa odnosom broja zaposlenih i penzionera i problem obezbeđenja nužnog fonda sredstava za redovnu isplatu penzija ponovo će se ispoljavati istim intenzitetom kao i ranije.
U slučaju zemalja u kojima je stopa nezaposlenosti vrlo visoka i gde ogroman broj mladih ljudi nema posla, eventualno povećanje broja godina za starosnu penziju je, po mom dubokom ubeđenju, i sa ekonomske i sa socijalne, pa i sa zdravstvene tačke gledišta –neprihvatljivo. Prvo, od momenta eventualnog uvođenja dvogodišnjeg povećanja uslova za odlazak u penziju, pod ostalim nepromenjenim uslovima, u naredne dve godine smanjuje se broj penzionera, ali se u istom iznosu smanjuje i mogućnost zapošljavanja nezaposlenih lica. Država će u tom slučaju imati veće izdatke za socijalnu pomoć nezaposlenim licima, pa se neto finansijski efekat od povećanja broja godina života za odlazak u penziju zbog toga smanjuje. Uz male izuzetke, po pravilu, radni učinak osoba starijih od 65 godina biće manji od alternativnog učinka mladih osoba. U nekim privrednim delatnostima kao što su trgovina ili turizam prirodnije je da rade mlađe osobe a ne starije od 65 godina. Verujem i da bi većina vlasnika privatnih preduzeća, kao što to čine i sada, našli načina da otpuste starije.
Po mom dubokom ubeđenju, najveći negativan efekat eventualnog povećanja starosne granice za odlazak u penziju jeste pad kvaliteta radne snage, kako one zaposlene tako i nezaposlene. Istina, ljudski životni vek se produžio, ali u našim uslovima u poslednjojčetvrtiniveka kvalitet radne snage, pogotovu one koja je na kraju radne karijere,osetno se smanjio, pa se pojavio deficit kvalitetne radne snage, čak i u tekstilnoj industriji, pa je mnogo realnije iracionalnije koristiti mladu radnu snagu koja je znatno spremnija da uči nego oni koji supri kraju radne karijere. Uz to, znanje obrazovane mlade radne snage je savremenije iupotrebljivije nego znanje starije radne snage.Najveći negativni efekti eventualnog povećanja starosne granice za odlazak u penziju su: a) povećanje i inače vrlo velikog odliva mlade obrazovane radne snage u inostranstvo i b) pad kvaliteta mlade nezaposlene radne snage.
Od pojačanja ekonomske krize u Srbiji godišnje oko 30.000, najčešće srednje i visoko obrazovanih osobaodlazi u inostranstvo, a vrlo je mali procenat onih koji će se ikada ovdevratiti.I to je velika ekonomska šteta, jer su država i naše društvo uložili velika sredstva za njihovo odrastanje i obrazovanje.Vrlo je velika verovatnoća da će se u slučaju eventualnog produženja starosne granice za odlazak u penziju broj mladih ljudi koji će narednih godina odlaziti na rad u inostranstvo znatno povećati.
Isto tako, vrlo je verovatno da bi zdravstveno stanje zaposlene populacije starije od 65 godina bilo lošije nego da je ona u penziji, pa bi se troškovi države po osnovu lečenja povećali. Samim tim, neto uštede po osnovu eventualnog dvogodišnjeg odlaganja odlaska u penziju biće manje nego što se računa.
Ipak, po mom dubokom ubeđenju, najveća slabost eventualnog rešenja da se u penziju ide nakon navršenih 67 (odnosno 65) godina života jeste dodatno povećanje broja nezaposlenih lica, a zbog toga i jačanje krize porodice, jačanje „bele kuge” i po svim tim osnovama urušavanje ljudskog kapitala.
Sve u svemu, prioritet rekonstruisane vlade mora biti povećanje zaposlenosti, odnosno smanjenja vrlo visoke stope nezaposlenosti. Da bi se to ostvarilo potrebno je usvojiti novi koncept društvenog i ekonomskog sistema kao i niz konkretnih pratećih strategija.
Profesor univerziteta