U skladu sa zahtevom UGS Nezavisnost da na našem sajtu objavimo njihov odgovor na pisanje o stanju u „Elektroporcelanu“ iz Aranđelovca ( link) želeli bismo istom prilikom da se izvinimo:
– Predstavnicima sindikata „Nezavisnost Elektroporcelana“ zbog toga što smo, kritikovanjem rukovodstva preduzeća u kojem se radnicima duguje 18 zarada, očigledno povredili članove njihovog sindikata u „Elektroporcelanu“ koji, kako vidimo, to što se broj neisplaćenih zarada u toku godinu dana povećao za još 4, ocenjuju kao relativno redovnu isplatu zarada. Takođe, iz „odgovora“ se da naslutiti da smo ih povredili i navodeći da su prosečne zarade oko 20 000 (jer nas interesuju zarade radnika) a one su u stvari oko 26 000 (kad se uproseče i zarade rukovodilaca). I sama kritika poslovodstva kojim su oni nesumnjivo zadovoljni izgleda da zahteva naše izvinjenje. Možda mi zaista i grešimo jer nam je nakako prirodno da poslovodstvima preduzeća upućujemo kritike, za razliku od članova UGS Nezavisnosti koji su i u „Elektroporcelanu“ zadovoljni poslovodstvom za razliku od ogromne većine radnika koji su članovi Sloge.
– Agenciji za privatizaciju Republike Srbije jer se iz našeg teksta da zaključiti da smo, po svemu sudeći suprotno činjenici da se radi o spletu slučajnih okolnosti, posumnjali da je na njihov izbor Privremenog zastupnika kapitala i članova organa upravljanja u „Elektroporcelanu“ uticalo to što izabrani potiču iz najbližeg okruženja centrale UGS Nezavisnost. Koristimo ovu priliku da se unapred izvinimo i članovima Uprava iz UGS Nezavisnosti u svim preduzećima, ustanovama i agencijama koje ćemo ubuduće kritikovati.
– Gospođi Dragici Mišljenović, kao i svim ostalim zaposlenima u UGS Nezavisnosti, zbog toga što se iz našeg teksta, apsolutno nenamerno, čelnicima UGS nametnulo pitanje da li g-din Čanak treba zaposlenima da zabrani da njihovi članovi porodice i familije rade? Mi delujemo u sindikatu u kojem predsednik nema takva ovlašćenja, te nam tako nešto nije ni palo na pamet.
– Svim radnicima Srbije što ih u Socijalno Ekonomskom Savetu Srbije predstavljaju ovakvi „sindikalisti“ koje više zaboli „nepravda“ prema članovima poslovodstava firmi nego nepravda prema radnicima kojima se duguju zarade, koji rade u uslovima proizvodnje kojih bi se i 19. vek postideo i koje rukovodioci progone, između ostalog, i zbog sindikalnog delovanja.
Iz toga proističe i razumevanje za njihovo učestvovanje u farsi kvazi-socijalnog dijaloga i pristajanje na sramno nizak iznos minimalne zarade koju u SES dogovaraju!