Finansijski tornado tutnja Srbijom, privreda u kolapsu, Vlada sprema anti-krizne mere, a građane sve više boli stomak.
Letnja groznica opšte besparice pomešana sa strahom od gubitka posla sve više poprima epidemijske razmere. Putem medija, kao španska novela, svakodnevno se najavljuju anti-krizne mere koje sprema naša Vlada.
Rastrzani oko dobijanja datuma za početak pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, lideri vladajuće koalicije kao da su zaboravili na svoje građane, na radnike Srbije, te vredne pčele radilice koje svakodnevno uz tešku muku pokreću ekonomski motor posrnule srpske privrede.
Do dana današnjeg, još uvek nije stigao poziv sindikatima kao nezaobilaznim socijalnim partnerima da se uključe u javnu raspravu – kako i na koji način početi lečenje bolesne srpske ekonomije?
Verovatno, kao i do sada, Vlada planira da samostalno donese sve odluke i uz pomoć poslušnih sindikata koji su u proteklom periodu itekako iskazali nesebičnu odanost ekonomsko-političkoj eliti.
Zabrinjavajuće je, takođe, da se u javnosti ovih dana sve više plasiraju teze i vrši podela na zaposlene u javnom i privatnom sektoru, plasiranjem besmislenih priča o visini zarada u javnom i njihovom pritisku na budžet, skrivajući činjenice da u Srbiji u privatnom sektoru postoji ogromna crna rupa sive ekonomije i dužnici sa milionskim dugovima prema državi.
Mere koje predviđa Vlada su potpuno iracionalne, na to pored nas upozoravaju i predstavnici malih i srednjih preduzeća, zahtevajući oštre i konkretne udare na crno tržište i sivu ekonomiju u kojoj se trenutno obavlja oko 50 odsto prometa roba i usluga i u kojoj je zaposleno blizu 800 hiljada ljudi (radnici na tezgama, u kineskim prodavnicama i sl.) za koje nema uplata doprinosa državi i kojima se najmanje i najbednije zarade isplaćuju na ruke.
Takođe, javne nabavke su posebna priča za sebe, jer skoro svaku prati afera i pljačka bez vidljivih sankcija onih koji su u njima učestvovali.
U iščekivanju srpskog privrednog Godoa koji će rešiti sve naše probleme , najvažnije je sada i u ovom trenutku sprečiti bilo kakvo raspirivanje mržnje među radnicima, okupiti što veći broj ljudi i istomišljenika iz svih sfera društva i građanskih pokreta, kako bi se podigla svest o štetnosti današnje ekonomske politike i slamanju ekonomske moći Srbije.
Radnici nisu krivi za sistemsko uništavanje srpske privrede i sistemsku pljačku nacionalnih dobara, osim što svi mi zajedno imamo odgovornost za davanje političkog legitimiteta izbornim glasovima, nakon kojih oni koje smo birali postaju sve moćniji i bogatiji, a mi sve siromašniji i bedniji!
Jačajmo jedinstvo među sobom i budimo SLOŽNI kako bi se na vreme i blagovremeno organizovali u odbrani svojih prava od narastajućeg “predatorskog” kapitalizma.
Željko Veselinović, predsednik SLOGE