Treća i poslednja javna rasprava oko novog zakona o štrajku danas je završena bez rezultata kojim bi poslodavci, sindikati i radnici bili zadovoljni. Posle rasprave koja je trajala nekoliko časova, i niza konkretnih predloga, donet je zaključak da zakon mora ići na doradu, kao i da bez saglasnosti svih učesnika nesme ući u skupštinsku proceduru!
Danas je u Palati „Srbija“ na Novom Beogradu održana treća od ukupno tri javne rasprave koje je organizovalo Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike u sklopu programa ovog ministarstva za donošenje novog Zakona o štrajku.
Zbog velikog interesovanja, a slabe organizacije, prisustvo je bilo ograničeno na po dva predstavnika sindikata. Udružene sindikate Srbije „Sloga“ predstavljali su članovi Glavnog odbora Sloge – Vladimir Radosavljević iz Gornjeg Milanovca i Mile Biočanin iz Kragujevca.
Ovoga puta raspravom je dominiralo jedinstvo sindikata da se ovakav nacrt zakona ne podrži!
Posebno je interesantno da tzv. reprezentativni sindikati, čije su centrale učestvovale u izradi Nacrta novog zakona o štrajku, nisu dobili podršku svojih članova čiji su predstavnici žestoko kritikovali i odbili Nacrt. Posle rasprave koja je trajala nekoliko časova, i niza konkretnih predloga, donet je zaključak da zakon mora ići na doradu, kao i da bez saglasnosti svih učesnika nesme ući u skupštinsku proceduru!
“ Sam način na koji je sprovedena njegova javna rasprava, pokazuje da naše društvo još uvek nije spremno da na pravi način odgovori izazovima krize koja potresa našu privredu. Ovaj Nacrt, kao i najava novog Zakona o radu je produkt želja lobističkih grupa unutar poslodavačkih udruženja i sindikata, koja umesto stvaranja pozitivne klime međusobnog poverenja na relaciji poslodavac – radnik, nastavlja zakonsko uobličavanje i nametanje najsurovije vrste nejednakosti, u kojoj će dominirati velika nezaposlenost, lako otpuštanje i gašenje radnih mesta“ – rekao nam je Vladimir Radosavljević, član Glavnog odbora Sloge iz Gornjeg Milanovca.
Mile Biočanin, drugi naš predstavnik, upozorio je da “ Oni, koji budu imali sreće da rade, ovakvi zakoni im garantuju zaposlenost na određeno vreme, sa malim platama, sa puno prekovremenog i neplaćenog rada, dok će maloj i favorizovanoj grupi omogućiti velike zarade i lagodniji život u društvu u kome će dominirati siromaštvo. Generacije prezaduženih građana i radnika Srbije nam to nikada nebi oprostile, i zato ovo nismo mogli podržati!“
Složno!