Ovo godine 1. maj, Međunarodni praznik rada, radnici širom Srbije dočekuju u vanrednom stanju, u nehumanom karantinu, represiji, depresiji i strahu sa pitanjem – šta će biti sutra, hoće li teret pandemije pasti isključivo na njihova leđa.
Na žalost, od samog početka izbijanja pandemije virusa Covid -19, kompletna epidemiološka situacija pokazala je sve tragične posledice i rizike po živote ljudi i celokupnog sveta rada u Srbiji.
Neoliberalna ekonomska politika štednje, koju aktuelna vlada godinama protežira pokazala je slabost u nedostatku infrastrukture i nedovoljnog ulaganja u zdravstveni sistem, uz ozbiljan nedostatak zdravstvenog osoblja.
S druge strane, posebno se istakla naklonost aktuelne vlasti prema stranim investitorima koji Srbiju i njen radni narod doživljavaju i tretiraju isključivo kao ogromno polje jeftine radne snage i profita, jer se pokazala užasno lošom i pogubnom po naše radnike, koji su u vreme pandemije otpuštani ili ucenjivani da rade suprotno stavovima koje je zdravstvena struka propisala.
Otužno je, međutim, to što su i vlast i takozvana “struka” tokom pandemije bili nemi na radničke vapaje iz niške i leskovačke Jure, ali i drugih firmi i državnih ustanova, ćuteći o problemima dopuštali su njihovu najgrublju eksploataciju, hapšenje i progon sindikalnih aktivista, dok sa druge strane ta ista “struka” čvrsto stoji na stanovištu da se narod drži i dalje u “policijskom karantinu” od 60 sati, bez razložnog objašnjenja i logike.
Udruženi sindikati Srbije “Sloga” će u duhu međunarodne radničke solidarnosti i posle prvomajskog praznika nastaviti sa sindikalnom i političkom borbom za jačanje radničkih prava, za bolje plate, sigurnija radna mesta i uslove koji promovišu kulturni, humanitarni i ekološki napredak, uključujući zabranu rada nedeljom i ustanovljenju 35 – to časovne radne nedelje.
Informativna služba
….