RAZGOVOR S POVODOM >> ŽELJKO VESELINOVIĆ, LIDER SINDIKATA SLOGA, O NACRTU NOVOG ZAKONA O RADU, ŽELEZARI, ŽELVOZU…
02. jul 2014.godine – Na Međunarodnoj konferenciji u Ohridu, gde je „Sloga“ bila partner na skupu sindikata Jugoistočne Evrope, ocenjeno da je predlog naše verzije Zakona o radu najgori u ovom delu Evrope, kaže u razgovoru za Naše novine, Željko Veselinović.
Srbija samo što nije dobila novi Zakon o radu koji sindikat „Sloga“ žestoko osporava. Koje su njegove ključne manjkavosti?
Ima mnogo nedostataka, ali radnike najviše boli mogućnost mnogo lakšeg otpuštanja,praktično bez ikakvog obrazloženja,umanjenja zarade i do 20% u neograničenom periodu, zatim izbacivanje naknade za smenski rad što ukupno smanjuje platu svim smenskim i proizvodnim radnicima. Treba istaći da se kažnjavanjem i smanjivanjem legalizuje isplata zarade ispod minimalne, što do sada nije bio slučaj. Otpremnine i minuli rad se isplaćuju samo kod poslednjeg poslodavca što može dovesti do zloupotreba, odnosno do prebacivanja zaposlenih od jednog do drugog poslodavca, gde praktično ljudi pred penzijom mogu ostati bez minulog rada i otpremnina u slučaju tehnološkog viška. Radnike boli i smanjenje isplate zarade kod godišnjih odmora i bolovanja, jer se kao osnovica uzima samo osnovna zarada bez prekovremenog ,regresa, toplog obroka, prevoza.
Javna rasprava zvanično nije održana, ali je to organizovao sindikat „ Sloga“. Ni jedno ni drugo nije uobičajena praksa.
„ Sloga“ je organizovala javnu raspravu jer je neko to morao da uradi, s obzirom na to da država sama krši Zakon o državnoj upravi po kome se u slučaju ovakvih zakona moraju održati javne rasprave. To praktično govori o namerama ove Vlade da ništa da poštuju i da rade kako oni hoće. Zato smo mi kao sindikat organizovali veoma kvalitetnu javnu raspravu uz učešće više sindikalnih organizacija, udruzenja poslodavaca ,stručne javnosti, NVO sektora i naravno medija, gde su svi jednoglasno ocenili da je ovakav predlog Zakona o radu potpuno besmislen i da kao takav ne treba ni da uđe u bilo kakve procedure već se mora praviti potpuno nov zakon, primenljiv u praksi i zadovoljavajuć za sve strane. Na Međunarodnoj konferenciji u Ohridu, gde je Sloga bila partner na skupu sindikata Jugoistočne Evrope, ocenjeno da je predlog naše verzije Zakona o radu najgori u ovom delu Evrope.
Ima li naša radnička klasa snage da se odupre takvom zakonu ?
Sindikati moraju da se ujedine i da sa ostalim drugim društvenim činiocima koji se protive ovakvom zakonu, ako nikako drugačije, onda uličnim protestima nateraju Vladu da počne da poštuje radničku klasu i građane koji su glasali za njih. Otvorena je i mogućnost organizovanja referenduma i prikupljanja potpisa za povlačenje zakona i izradi potpuno novog predloga.
Podela sindikalne scene na reprezentativne i nereprezentativne nije dobra i često smo jedni drugima veći i ljući protivnici, nego što su nam to poslodavci i država.
Ako je Zakon loš, zašto sindikati nisu ujedinjeni u tom stavu ?
Zato što su reprezentativni sindikati, koji tu svoju reprezentativnost nisu dokazivali od 2005. godine a svaki legitimitet prestao im je još pre šest godina, ne žele da još neko uđe u bilo kakve pregovore jer ta reprezentativnost donosi ogromne novčane benifite, debelo plaćene nadzorne odbore i savete, kao i novac za lične potrebe, putovanja po svetu,izgradnju hotela u Vrnjačkoj Banji i slično. To naravno koristi samo vrhuška tih sindikata dok obični radnici i članovi gladuju. Uprkos svemu tome, mi smo njima pružili ruku saradnje i očekujemo da nas pozovu na zajedničke aktivnosti, tako da je “lopta u njihovom dvorištu” .Mi vrata za saradnju nikada nismo zatvorili jer nam je odgovornost prema radnicima najvažnija u proteklih 10 godina.
Šta čeka srpskog radnika nakon usvajanja ovakvog ZOR-a?
Čeka nas najteži i najneizvesniji period u novijoj istoriji. Neće biti sigurnog posla, poslodavcima će radnici biti ostavljeni na milost i nemilost, što praktično znači polurobovski položaj. U ovakvom zakonu ima i primesa anglosaksonskog radnog zakonodavstva i sve bi bilo u redu da je ovo uređena država i da kad izgubiš posao sutra možeš da nađeš dva druga. Kod nas ako neko ostane bez posla, pogotovo u zrelijim godinama, odmah postane socijalni slučaj. Sloga će kao jedini sindikat koji ima predstavnika u parlamentu Srbije, probati i amandmanima da popravi ovaj zakon.Biće teško jer vladajuća garnitura ima ogromnu većinu,ali borićemo se koliko god možemo.
Kakav je Vaš stav o zakonima o privatizaciji i stečaju koji će uskoro takođe biti usvojeni ?
Jednim delom oni mogu pomoći jer bi se neka preduzeća lakše prodala,a sa druge strane, neka će se veoma lako i zatvoriti, tako da ćemo i tu morati da otvorimo front,ali prosto smo svi suviše slabi i iscrpljeni da se bojim da će nam ovi zakoni proći veoma lako, posle zakona o radu. Ova vlast nema kulturu civilizovanog socijalnog dijaloga i zbog ogromne većine u parlamentu ponaša se bahato, ali bih voleo da vidim neke stranke koje se deklarišu kao levičarske da dignu ruku za ovakve zakone koji će i njihovu decu dovesti u polurobovski položaj i što nikada više neće moći da kažu da se brinu za radnička prava.
Kakvu sudbinu prognozirate Želvozu ?
Za Želvoz bi najidealnije rešenje bio povratak u okrilje ŽTP i remont vagona železnice. Ali, odlazak velikog broja ljudi i postavljanje potpuno nestručnog i nesposobnog rukovodstva, može delovati kao nameran pokušaj uništavanja firme kako bi neko jeftino došao do zemljišta i vredne lokacije,a čini mi se da i sama vlast u Smederevu kumuje tome. Ja želim da čestitam radnicima Želvoza na hrabrosti i istrajnosti u borbi za goli opstanak, ali videli smo da je to bilo samo još jedno u nizu neispunjenih predizbornih obećanja kako bi se radnici naterali da izađu iz zgrade opštine. Nažalost, nisam optimista po pitanju Želvoza jer i sa ovih 350 radnika koji su ostali da rade nema nikakvog posla.
Najavljen je tender za Železaru Smederevo . Hoće li on proći kao prethodna dva ili će se ovoga puta rešiti pitanje te fabrike ?
Železara je sigurno najveći problem, ne samo Smedereva, već i cele Srbije. Veoma je teško naći kupca,strateškog partnera ili investitora. Mnogo je bilo dezinformacija,praznih priča i lažne nade .Premijer priča jedno, ministar privrede drugo, gradonacelnica treće,a ništa od toga nije istina. Nadam se da će Džon Gudiš, kao čovek koji poznaje fabriku, napokon uspeti da nađe rešenje za Železaru, jer ako ne uspe sa njim i firmom koju zastupa, ja stvarno ne znam šta više možemo očekivati.Vidimo da niko ozbiljno ne razmišlja i ne govori o realnim rešenjima ,a to je izrada linije za galvanizaciju ili podela firme na više manjih delova kako bi se lakše privatizovala, a država bi zadržala jedan deo. Na žalost, nastavlja se stara praksa postavljanja potpuno nekompetentnih ljudi po političkoj liniji na čelo fabrike koja ne može da istrpi više takve igrarije. Železara mora opstati po svaku cenu, jer o zatvaranju fabrike i ne želim da razmišljam.