„ Ako bi se spalio u ime gladnih, prvo bi gladni rekli – gle, budale, spalio se, a bio je sit.“ Nikolaj Velimirović
U navedenim rečima je izražena velika istina. Ljudi su ređe zahvalni, a češće zavidni i licemerni prema onima koji se trude da im pomognu, ili se za njih, ili u njihovo ime i interesu, na bilo koji način, žrtvuju. Kada im na bilo koji način pomognete, često vas ne vole upravo zbog toga što ste bili u situaciji da možete da im pomognete. Sam sam to osetio mnogo puta, i siguran sam da su iskustva svih kolega sindikalista takva. Mnogi misle da mi treba da izgaramo za zajednička prava i interese, a sami da budemo najsiromašniji među njima, bosi i gladni. Ali, gospodo, to ne opravdava drugu krajnost. Druga krajnost je ono što vi radite. Okoštali u svojim pozicijama nesmenjivih sindikalnih lidera, koje držite čvrsto kao kraljevski tron, potpuno ste izgubili vezu sa realnošću i onima koje, deklarativno, predstavljate. Decenijama unazad radite protiv interesa članstva i radničke klase, saučestvujući u svim zločinima vladajućih elita, tajkuna i kriminalno- mafijaških lobija prema nama, našim firmama i imovini.
Vi ste, gospodo, naša sramota! Ništa više ne zaboli poštene sindikalne aktiviste nego poistovećivanje sa vama. Mi crvenimo zbog vas! Od vas to ne očekujemo, jer znamo da ste za crvenilo nesposobni. Vi ste se prodali. Kupljeni ste članstvima u Upravnim i Nadzornim odborima, Socijalno- ekonomskom Savetu, raznim privilegijama, naknadama i zaradama. To i sami osetite u situacijama kada pokušate da se lažno predstavite kao zaštitnici radnika, koliko da zamažete oči onima koji vam još veruju. Oni koji su vas kupili, u tim situacijama vas opomenu puštajući u etar po neku vešto selektovanu informaciju o vašim „grehovima“.
Vi ste , gospodo, osim toga što ste debelo naplatili svoju lojalnost, zbog istog i ucenjeni. Vest o ceni vašeg boravka u Ženevi je u medije dostavljena sa jasnom porukom – NO, NO! Ne igrajte se, znamo da vas imamo, nemojte da u javnost pustimo i sve ostalo što znamo o vama. I ponovo se igra poznata igra. Zbog članstva, ali i ono malo časnih ljudi u rukovodstvu vaših sindikata, glumite tobožnje suprostavljanje Vladi, ali uvek pažljivo mereći da ne pređete granicu koja će vas koštati gubljenjem stečenih pozicija saradnika vlasti. To je objašnjenje za mnoge događaje iz bliže i dalje prošlosti – kada ste , u sred zajednički organizovanih protesta protiv najavljenih izmena Zakona o PIO iz istih naprasno izašli; kada ste, pred izbore, potpisali Kolektivni ugovor sa Tadićem koji nije zaživeo ni jedan jedini dan, a koji ste odmah posle njegove pobede na izborima sami suspendovali; kada ste u tajnosti vodili „pregovore“ oko sada aktuelnog predloga izmena Zakona o radu sve dotle dok mi to nismo izneli u javnost, a i sada „mudro“ ćutali sve dok predlog nije upućen u Skupštinu Srbije…
Zašto odmah po sagledavanju predloga jednog ovakvog, diskriminatorskog i porobljivačkog zakona, niste alarmirali javnost i pozvali nas sve u otpor? Jer, veličina značaja ovog zakona, i ono što njime vlast želi da postigne zahteva od nas opšti otpor! Na taj zajednički otpor smo vas svi mi, ostali sindikati, pozivali. Našem učešću u pregovorima i uključenju u javnu raspravu više ste se suprostavljali vi, nego ministri. Napred su navedeni razlozi zašto je to tako. Zato što vi niste sindikalisti, zato što vi niste radnici, zato što vi nemate probleme koje oseća 90% radnika Srbije koji rade za minimalac koji ste vi ugovorili sa Vladom, istovremeno vi sami radeći za desetostruko više zarade. Kako vas nije sramota? U vašim sindikatima ima, osim vas, lidera, još mnogo funkcionera koji imaju slične zarade i privilegije. Mnogo ih je u javnim preduzećima i velikim državnim sistemima. Vi ste rak ovog društva. Vi ste pravi paraziti. Ali, u vašim organizacijama ima i dosta pravih, iskrenih sindikalnih boraca , časnih i dobrih ljudi. Oni sve što sam napisao misle isto o vama, ali unutar autoktratskih organizacija kao što su vaša dva „sindikata“ nemaju ni najmanju šansu da vas smene. Šta vi čekate? Da ih naterate da vas smenjuju motkama? Namerno sam (prethodno) reč sindikata stavio pod navode, jer vaše organizacije nisu to, već organizovane bande čiji se lideri bogate na nesreći svojih članova, ali i svih stanovnika Srbije.
Znam da će mnogi misliti da nije pravo vreme za ovu temu, sada kad nam kao mač nad vratom visi Zakon o radu. Ali, lično mislim da jeste. Sa vama nema iskrene saradnje. Svaki zajednički poduhvat sa vama je unapred osušen na neuspeh jer ćete nas saplesti, izdati i prodati. U bilo kakvu akciju bolje je ići sa 5 poštenih ljudi nego sa milion takvih kao što ste vi.
Ili se ja varam? Prolazeći „sito i rešeto“ za 20-tak godina sindikalnog rada stekao sam, možda, pogrešan utisak o vama? Možda ste istinski rešeni da se suprostavite usvajanju zakona pisanog u stranim privrednim komorama koji za očigledan cilj imaju potpuno porobljavanje i obespravljenje radnika Srbije? Ako je tako, lako je da me razuverite.
Radite ono što bi bilo normalno u ovoj situaciji i što se od sindikata očekuje. Podnesite ostavke (vi i vaše kolege, funkcioneri) u svim plaćenim odborima. Izađite iz Socijalno – ekonomskog Saveta koji je od osnivanja samo farsa, udružite se sa svima nama ostalima u jedinstven front za odbranu naših prava, naše časti i naše slobode. Ukoliko krenete tim putem, zaslužićete moje iskreno izvinjenje i pokajanje za sve što sam o vama napisao!
Vladimir Radosavljević, potpredsednik USS „Sloga“