Ljudi prepoznaju u „Slogi“ iskrenu borbu za prava radnika i sve češće nas bodre studenti, penzioneri, nezaposleni i svi nezadovoljni građani, da pokušamo da oformimo, za početak, neki pokret koji bi okupio socijalno marginalizovane kategorije, a potom ćemo videti dalje, rekao je untervjuu za ovonedeljni regionalni Smederevski list „Naše Novine“, Željko Veselinović, prvi čovek Udruženih sindikata Srbije “Sloga“.
Od sindikalnog poverenika jednog železarinog pogona do prvog čoveka Udruženih sindikata Srbije “Sloga“ , Smederevcu Željku Veselinoviću trebalo je sedam godina upornog rada u borbi za prava radnika, pišu Smederevske “Naše Novine“.
U sindikalne vode krenuo je 2001.godine sa ASNS u Železari koji je tada imao 400 članova na 10 000 radnika. Kad je došao na mesto predsednika, kaže, taj sindikat je porastao na 1500 članova, a broj zaposlenih pao na 6000. Označen kao „bundžija“ , 2007.godine, tokom rascepa u ASNS, Veselinović ostaje bez angažmana i odlučuje da batali sindikalna posla. Godinu dana kasnije pomogao je u osnivanju “Sloge“, a kada su ga pozvali da se profesionalno posveti tom sindikatu kao predsednik, dva dana mu je trebalo da odluči i napusti železaru. Početak je bio težak, od nule. Posao, kaže, „Sizifov“, bez para i opreme u iznajmljenom beogradskom stanu.
– Nismo imali ni kompjuter, ni telefon, samo ideju i nekoliko ljudi. Išli smo autobusom po celoj Srbiji, često bez dovoljno para za put, priseća se Veselinović. Malo po malo, počeli smo da rastemo. Danas smo jedna respektabilna organizacija, priznata ne samo u državi, već i u svetu-pripadamo sindikatima pri Evropskoj levici, članovi smo Evropskog socijalnog foruma.
Ljudi prepoznaju u „Slogi“ iskrenu borbu za prava radnika i sve češće nas bodre studenti, penzioneri, nezaposleni i svi nezadovoljni građani, da pokušamo da oformimo, za početak, neki pokret koji bi okupio socijalno marginalizovane kategorije, a potom ćemo videti dalje – poručuje Veselinović.
Partijama su danas usta puna radnika samo u predizbornim kampanjama, a sadašnja Vlada, u delu za socijlno-ekonomske kategorije je najgora u poslednjih 13 godina. Tačno je da postoje objektivni problemi, ali nema dobre volje da se konkretno stvari rešavaju.
Svakodnevno se srećem sa ljudima iz puno preduzeća, svi su nezadovoljni, i kad vidim u medijima šta se govori i obećava, deluje mi kao da živim u drugoj državi. Očigedno je da su ljudi u strahu za radna mesta ali neko mora da se bori – kaže i poručuje naš, i prvi čovek „Sloge“, u intervjuu koji se može pročitati u broju 91, štampanog izdanja Smederevskih “Naših Novina”.