NOVOGODIŠNJI INTERVJU SA ŽELJKOM VESELINOVIĆEM, OSNIVAČEM I PREDSEDNIKOM UDRUŽENIH SINDIKATA SRBIJE SLOGA
[divider]
Istrpeli smo udare koje bi malo koji sindikat uspeo da preživi i posle svega ostane jedinstven i na zdravim nogama. A bilo je tu svačega, od pokušaja moje smene, do izdaje Sloge i njenog napuštanja zbog prisvajanja poslaničkih i odborničkih mandata. Pročišćeni, osnaženi i osveženi boljim ljudima idemo dalje u nova iskušenja, borbe i pobede…[divider]
Po svemu sudeći ni sledeće 2015. godine nas ništa bolje ne očekuje. Kakvo je vaše mišljenje?
– Na osnovu svega šta smo do sada videli i preživeli, ni sledeća godina nije optimistička. Štaviše, možemo očekivati još goru, uz nova otpuštanja radnika, moguće novo smanjenje plata i penzija, povećanje PDV-a i dalji pad kupovne moći.
Na osnovu čega to tvrdite?
– I pored izmenjenog zakona o radu, za koji su tvrdili da će fleksibilnošću obezbediti veće zapošljavanje, to se nije dogodilo. Nema većih investicija, a tim ni novih radnih mesta. Umesto toga, ova vlast je kao i sve predhodne do sada nastavila sa zaduživanjem u ime svih građana Srbije, a sve kako bi namirila plate i penzije za koje je novca sve manje. Sada su pribegli nekakvim merama štednje i smanjili su plate i penzije. Međutim, da stvar bude još gora, i pored svih onih obećanja u predizbornim kampanjama i dalje se nastavlja sa partijskim zapošljavanjem kadrova u javnim preduzećima i sa icrpljivanjem nečeg što se zove budžet. Iskreno, uopšte nisam optimista i bojim se da će se sa takvom politikom nastaviti i tokom sledeće godine.
Ko je po vama kriv za ovakvu lošu ekonomsku situaciju u Srbiji?
– Najveću odgovornost za ovakvo stanje imaju ljudi koji vode državu, jer su poluge moći i upravljanje kapitalom u njihovim rukama. Međutim, to od njih nikada nećete čuti, jer svaka vlast pa i ova vam to nikada neće priznati. Za sve loše je uvek neko drugi kriv, a ta krivica je sada prebačena na radnike kao jedine i najodgovornije.
Možete li nam to pojasniti?
– Tu konstataciju ste mogli da čujete od samog predsednika Vlade Aleksandra Vučića, koji je više puta u svojim obraćanjima rekao da su radnici „trošili više nego što su radili“. Ispada da smo mi iz sveta rada jedini krivci, verovatno i što tražimo platu, što hoćemo da prehranimo svoje porodice ili dišemo vazduh. Međutim, možda i jesmo krivi, ali bi to bilo zato što smo birali ovakvu vlast koja nam uvijeno, onako kao u fine oblande upravo tako nešto i servira. Videćemo dokle, jer srpski radnik može mnogo da trpi, ali kad dogori do nokata, a samo što nije, videćemo šta će biti.
Ove godine je bilo dosta štrajkova. Štrajkovali su radnici propalih preduzeća, štrajkovala je policija, zdravstvo. Još uvek štrajkuju prosveta i advokati. Jesu li ti štrajkovi zaista opravdani?
– Itekako. Mi smo tokom ove godine i pored svega šta nam se izdešavalo bili gotovo u svim protestima u Srbiji. Protestvovali smo zbog izmena Zakona o radu, učestvovali smo u štrajkovima zdravstva, prosvete, do šetnje sa studentima Beogradskog univeziteta. Bili smo uz radnike Železnice Srbije i zakupce beogradskog Depoa koji je letos izgoreo. Rame uz rame smo štrajkovali sa svojim članstvom u Fabrici obojenih metala u Prokuplju, smederevskom Želvozu, našim radnicima u JKP Izvor u Vladimircima… Svi su oni u pravu, osim što su možda izabrali loš model štrajka, pa su separatno i pojedinačno ušli u bitku sa državom za koju znaju da ju je moguće unapred izgubiti. Svi oni osim, možda advokata, koji doduše nisu radnici, već više preduzetnici, ali i njihova upornost i istrajnost zaslužuju svaki respekt.
Da se vratimo na Slogu. Kakva je za vas i sindikat bila ova godina?
– Što se tiče Udruženih sindikata Srbije Sloga za nas je ova godina bila najturbulentnija od osnivanja. Neko bi rekao očekivano. Često smo svojim stavovima kroz saopštenja ubadali prst u oko vlasti. Toliko da su nas u jednom trenutku otvoreno napadali partijskim kontrasaopštenjima. Od Srpske napredne stranke do Pokreta socijalista i aktuelnog ministra rada Vulina, za koga se iskreno nadam da će u prvoj narednoj rekonstrukciji vlade biti smenjen.
Šta zamerate Vulinu?
– Prvenstveno to što kao levičar brani i podržava brutalne antiradničke reforme, odobrava smanjenje plata i penzija, podržava izmene zakona o radu i što se kao ministar rada najgrublje mešao u unutrašnje stvari našeg sindikata.
Sa takvim stavovima nije ni čudo da ste trn u oku vlasti. Jeste li očekivali neku vrstu odmazde zbog toga?
– Iskreno jesam. Jednom mi je jedan kolega iz jednog drugog sindikata rekao: ono što ste radili ti i Sloga, ja nikada ne bih smeo i svaka vam čast na tome, ali morao si da očekuješ njihov udar, jer ova vlast ne prašta nikome, pogotovo sindikatima. Šta reći na ovo, osim da mi veći i bolji kompliment od toga da smo radili dobro svoj sindikalni posao nije trebao.
Kada kažete dobar sindikalni posao, na šta konkretno mislite?
– Sindikalni posao je da stanete uz radnike i ispred uvek kada je to potrebno. Bez izuzetka. Nema nikakvog dogovora sa poslodavcima ili državom ako je on na štetu radnika. Sindikatu je prirodno da bude protivnik svakoj vlasti, da je kritikuje i da od nje zahteva. Međutim, u Srbiji se svaka kritika smatra neprijateljskom, a izraz protivnik često zamenjuje neprijateljem. Zbog takvog pogleda na naš sindikat istrpeli smo udare koje bi malo koji sindikat uspeo da preživi i posle svega ostane jedinstven i na zdravim nogama. A bilo je tu svačega, od pokušaja moje smene, do izdaje Sloge i njenog napuštanja zbog prisvajanja poslaničkih i odborničkih mandata.
Gde je Sloga danas?
– Sloga je programski i ideološki tamo gde je uvek i bila zahvaljujući onoj ogromnoj većini koja nije dozvolila da je izdajnička bagra razbije i zbog toga sam ja kao njen predsednik jako ponosan. Sve je to popravljeno jednim mukotrpnim radom. Lično sam prešao na hiljade kilometara, obišao desetine gradova, opština i isto toliko preduzeća. Razgovarao sa ljudima i članoviama sindikata. Iskreno, jako sam zadovoljan jer je poverenje ostalo, ali je dobijeno i novo. Tokom poslednjih nekoliko meseci formirano je ili uključeno u proces formiranja više od 20 novih sindikalnih organizacija, dok je nekoliko njih kolektivno pristupilo sindikatu. U njima su potpuno novi i mladi ljudi, a neki se nikada do danas nisu bavili sindikatom. Dakle, pročišćeni, osnaženi i osveženi boljim ljudima idemo dalje u nova iskušenja, borbe i pobede.
Gde vidite sebe i Slogu u 2015. godini?
– Tamo gde i uvek do sada. Uz radnike i na čelu kolone svih obespravljenih i onih koji će to tek biti. Sadašnji svet rada u Srbiji je u totalnoj konfuziji, a sindikati nemoćni da ga zaštite. Insistiraću na ujedinjenju i ukrupnjavanju srpske sindikalne scene kako bi se stvorila adekvatna sindikalna snaga koja bi mogla da odgovori sve snažnijem pritisku kapitala i daljem urušavanju prava zaposlenih. Sa posvađanim i razjedinjenim sindikatima državi je lakše da manipuliše nego da sa njima pregovara, što se vidi u epilogu gotovo svih štrajkova i protesta koji se svakodnevno događaju. Ukoliko svi želimo nekakve reuzultate, sa takvom vrstom separatne sindikalne politike se mora odmah prestati.
Šta bi ste optimistički poručili za kraj?
– Svim našim članovima, njihovim porodicama i svim radnicima i građanima Srbije želim srećnu Novu 2015. godinu, a pre svega posla, puno zdravlja, manje briga i više sloge, jedinstva i sindikalne solidarnosti. Sa ovakvom ekonomskom politikom vlade itekako će nam to najviše i trebati.
Autor: Pavle Heđeši
Foto: Pavle Heđeši
[divider]
O autoru
Sindikalno aktivan od 1991. godine. Osnivač je i suosnivač više sindikalnih organizacija, a poslednjih nekoliko godina je posvetio sindikalnim temama kao novinar koji prati rad sindikata i piše o njima. Član je Udruženja novinara Srbije.[divider]