Skupština Srbije se pod izgovorom efikasnije naplate obaveza i dopune ispražnjenog budžeta, još jednom otvoreno stavila na stranu nesavesnih poslodavaca i političko-ekonomskih mešetara usvajivši set poreskih zakona po hitnom postupku.
Ovom dobro osmišljenom i munjevitom akcijom omogućeno je zastarevanje obaveza za neplaćene doprinose PIO i oprost duga nesavesnim poslodavcima, a radnicima je nametnut „Harač“ i ostavljene muke da ostvare pravo na zasluženu penziju.
Poreske „Haračlije“ su odlučile da umesto naplate, pa makar i prinudne, skoro 12 milijardi dinara od 500 najvećih poreskih dužnika (Đurić, Beko, Bogićević, Mitrović…) otvoreno i vidljivo stave ruke u već ispražnjene džepove svojih građana, stavivši se tako direktno na stranu najbogatih i najmomoćnih ljudi u Srbiji.
Ovako nešto je moguće samo u neuređenoj Srbiji, gde se pojam „socijalnog dijaloga“ koristi u marketinške svrhe, gde je institucija Socijalno ekonomskog saveta (SES) stvorena kao nedonošče sa nelegitimno izabranim predstavnicima radnika, gde je radnik političaru samo deveta rupa na svirali, a građanstvo glasačka mašina!!!
Ono šta posebno treba da boli svakog radnika Srbije je da u tim stolicama danas u Skupštini sede i naše kolege koje sebe nazivaju sindikalcima!?
Umesto oštre rasprave, polemike i protestnog napuštanja skupštinske sale, ovi samozvani sindikalci su se odlučili na partijsku poslušnost, podizanje ruke i davanje legitimiteta socijalno-genocidnoj politici prema radništvu Srbije.
Stoga, sa pravom, od danas, svaki radnik u Srbiji koji je ujedno i glasač ima pravo da se otvoreno pita: da li je ovo deo predizbornog obećanja na osnovu kojeg im je omogućena stolica u Skupštini Srbije.
Narod nije stoka! (čitaj ovca)
Željko Veselinović,
predsedik USS SLOGA