Nedelja u Solunu. Grad i predgrađe u jutarnjem zatišju pred konačnim večernjim objavljivanjem rezultata.
Solun, 5. jun 2015.- Jutros od sedam sati po lokalnom vremenu širom Grčke otvorena su biračka mesta na kojima će se 10 miliona Grga izjasniti kroz referendum da li će prihvatiti ili odbaciti restriktivne mere štednje koje im nameće evropska birokratija i njen finansijski lobi.
Svedoci smo da se poslednjih dana čitavom svetu šalju dramatične slike iz Grčke u kojima grčki narod u redovima čeka i po nekoliko sati da podigne svoj novac sa bankomata.
Turisti se upozoravaju na moguće posledice nestašica i upućuju da ne ulaze u ovu zemlju pre nego se obezbede rezervama goriva i novca u kešu.
Stvarnost je trenutno nešto sasvim drugačija. Nedelja u Solunu. Grad i predgrađe u jutarnjem zatišju pred konačnim večernjim objavljivanjem rezulltata.
Ono što ja vidim, benzinske pumpe su pune i nema redova. Prodavnice takođe, nema gužvi i nestašica, a cene su ostale iste. Kafići i restorani puni, nema naznaka da se nešto krupno dešava.
Na bankomatima uglavnom ima novca, a ljudi na nekim mestima strpljivo čekaju u redovima.
Prema Grčkom zakonu danas nema nekih većih političkih ativnosti, lobiranja ili deljenja propagandnog materija. Kancelarije Sirize (SYRIZA) zatvorene.
Predstavnici Sirize su protiv daljih mera štednje i ucena evropskih i svetkih kreditora. Koalicija okupljena oko opozicione Nove demokratije je za dalje stezanje kaiša. Komunistička partija smatra da je današnji referendu pitanje između „dva zla“, ali su pozvali svoje glasače da zaokruže sudbonosno „NE-OXI“.
Kakav god ishod na referndumu bio, on će pokazati da je današnji dan istorijski važan za čitavu radničku Evropu.
Ukoliko se plan daljih štednja odbaci, biće to pobeda dostojanstva ljudi i početak skidanja okova dužničkog ropstva širom Evrope, tvrde moje sindikalne kolege.
Ukoliko se on pak prihvati, biće to samo pirova pobeda evropske birokratije i njenog finansijskog lobija, odgađanje do nekih novih „momenata“, jer će narod Grčke morati da se privikava na novu stvarnost i jače stezanje kaiša, što će biti nastavak veoma bolne spoznaje siromaštva.
Kako god bilo, „žar pobune“ će ostati, jer i pored svega ostaće otvoreno pitanje trenutka kada će se ponovo razbuktati u neki novi plamen i protutnji celom Evropom.
Tada, uveren sam, prema onome šta sam čuo od svojih bliskih kolega levičara sa kojima sam juče razgovarao, to sigurno neće biti nikakav referendum.