Beograd, 1. avgust 2016. – Socijalno ekonomski savet (SES) kojeg čine predstavnici Vlade, poslodavaca i reprezentativnih sindikata, polovinom septembra trebalo bi da donese zajedničku odluku kojom bi se podigla cena sadašnjeg minimalnog rada koji iznosi 121 dinar po radnom času. Za Informativnu službu Sloge, mišljenja su dali: Milan Knežević iz Asocijacije malih i srednjih preduzeća, Željko Veselinović iz USS „Sloga“ i ekonomista Milan Ćulibrk.
Milan Knežević iz Asocijacije malih i srednjih preduzeća ocenjuje za Slogu da se on neće povećati zato što to nije interes vlade.
– Kad god vlada odluči da se poveća minimalna cena rada ona će biti povećana. Njima se sada ne ide u povećanje, jer je veliki deo privrede u problemima, smatra Knežević
On ocenjuje da će i ukoliko se on poveća to biti politikanski za izuzetno mizeran procenat.
Na pitanje, da li je Socijalno ekonomski savet prava adresa za odlučivanje o minimalcu i da li su socijalni partneri iz Unije poslodavaca kompetentni za donešenje takvih odluka, Milan Knežević kaže da je SES postao farsa i vladina organizacija koja sama određuje kad će i koliko podići najnižu cenu rada.
Privrednike u ovom trenutku ne predstavlja niko, kaže Knežević.
– Gospodin Atanacković iz Unije poslodavaca ne predstavlja ni sebe. Oni su još 2008 godine izgubili reprezentativnost. Mi smo kao asocijacija pokrenuli zahtev za preispitivanje njihove reprezentativnosti, ali mi je jedan od visokih ministara tada rekao da su mu bolji pregovarači ljudi koje mogu kupiti za dva upravna odbora, a da ljudi kao što smo mi ne trebaju nikom za pregovaračkim stolom.
Meni kao privredniku je u interesu da su radnici adekvatno plaćeni, ističe Knežević.
– Mi smo išli na mekšu varijantu da se u trenucima kada padne tražnja zbog smanjenja plata i privreda pomalo rasterećuje, a taj iznos da inkorporiramo u veće plate. Međutim, država je sve terete izuzetno male tražnje i fiskalne konsolidacije pretovarila na privredu. Od 120.000 firmi, 70.000 njih se nalazi se u potpunoj agoniji, nespremno da isplaćuje i sadašnje plate.
Sa mišljenjem Milana Kneževića iz Asocijacije malih i srednjih preduzeća slaže se i Željko Veselinović, predsednik Udruženih sindikata Srbije “Sloga”.
– I mi kao i Asocijacija malih i srednjih preduzeća dugo vremena upozoravamo na to da je Socijalno ekonomski savet samo jedna velika farsa koja ne služi radnicima, već isključivo vladi za legitimitet ekonomskih i političkih odluka kako bi se svetu prikazalo da u Srbiji postoji socijalni dijalog na bazi socijalnog partnerstva u trouglu, vlada, poslodavci i sindikati.
Ako povećanja i bude, ono će biti mizerno, tek toliko i za koji dinar više da se pokaže navodna briga o zaposlenima u Srbiji, a u suštini i dalje ostajemo zemlja sa najnižim standardima i minimalcem u okruženju, potpuno nedovoljnim za puko preživljavanje, ocenjuje Veselinović.
Čelnik Sloge ističe i da je inicijativa nedavno održanog sastanka između Unije poslodavaca Srbije i predstavnika reprezentativnih sindikata, na kojoj je kako kaže navodno potekla “instruisana inicijativa”za povećenjem minimalca, takođe još jedna velika farsa, budući da se na taj način amortizuje radničkog nezadovoljstvo i socijalni bunt.
– Prazan stomak još niko nije napunio obećanjima, pa neće ni ovim. – ističe Veselinović.
Ekonomista Milan Ćulibrk upozorava da je ključni problem u nepoštovanju dogovora.
– Šta god da se dogovori, šta god da se donese, to se ne poštuje. Mi imamo danas u Srbiji na desetine hiljada radnika koji uopšte ne primaju plate, dakle, ne samo minimalne, nego nikakve. Imamo masu firmi u kojima zaposleni mesecima ne primaju zarade, i onda je potpuno sumanuto i besmisleno govoriti o tome hoće li i da li će Socijalno ekonomski savet doneti odluku o povećanju minimalne cene rada ili neće.
Ćulibrk ukazuje i da se cena minimalnog radnog časa nije menjala više od dve godine, iako je bilo više bezuspešnih pokušaja, kao i da se uvek to nekako dešavalo da se Socijalno ekonomski savet saziva pred izbore.
– Čak ni tada nisu uspevali da se dogovore, ali ono što jeste tu ključna stvar je to što mi nemamo reprezentativne predstavnike poslodavaca. Mi na strani poslodavaca imamo Uniju poslodavaca koja verovatno kada bi se gladao ukupni bilans privrede predstavlja jedan do dva odsto privrede, a ona pregovara u ime svih poslodavaca.
Dok se taj ključni problem ne reši, mislim da je sve ostalo iluzorno, zaključuje Ćulibrk za Slogu.
Informativna služba
[divider]