Kada se Francuzima završi radni dan u 18:00, oni zaista prestaju da rade.
Prema novom kolektivnom ugovoru u Francuskoj, zaposleni su obavezni da se ne osvrću na mejlove svojih šefova.
– čak ni na pametnim telefonima – pošto napuste svoje kancelarije i odu kući da se odmaraju Ako kojim slučajem niste već dovoljno ljubomorni na Francuze, njihov opušteni stil, divni akcenat i kolektivnu volju da kontrolišu kalorije, znajte da su upravo zabranili svojim šefovima da ih uznemiravaju pošto im se završi radni dan.
Pa, dobro na neki način jesu. Pošto su primetili da su šefovi vešti da preko pametnih telefona, u bilo koje doba dana ili noći uđu kao uljezi u domove svoji zaposlenih i tako produže radno vreme na više od 35 sati radne nedelje koju je ova zemlja slavno uvela 1999, sindikati su uzvratili udarac. Savezi poslodavaca i sindikati su potpisali novi, pravno obavezujući kolektivni ugovor prema kojem su poslodavci obavezni da se postaraju da zaposleni ostanu „isključeni “ van radnog vremena.
Prema ovom dogovoru, koji se primenjuje na oko 250.000 zaposlenih u sektoru tehnologije i konsaltinga (u koje spade i francuskih ogranak Gugla, Fejsbuka, Deloita i PwC), i zaposleni će morati da odole iskušenju da bace pogled na materijale koji imaju veze sa radom na svojim kompjuterima ili pametnim telefonima – ili na bilo koji drugu zlonamernu navalu na njihovo vreme koje su prema domaćim propisima obavezni da provedu na sve ono što Francuzi zovu slatki život. I preduzeća moraju da se postaraju da ne izlažu zaposlene pritisku da to urade. Na taj naćin se mora poštovati duh – i Francuske – kao i slovo zakona.
To je u redu. Dok jadni, bledunjavi, zgrbjleni Britanci jure tamo-amo, sve više strahujući od pretnje viška zaposlenih zbog recesije i od vladinih mera koji daju prednost komforu šefova i akcionara nad pravima radnika, kontinentalci prestaju da rade kad se završi radno vreme. Dok se mi pribojavamo od još jedne kasne /dodatne smene/koja traje čitavu noć, preko Lamanša pijuckaju vino i razmišljaju o najmanje drugoj polovini druženja posle radnog vremena pre nego što odu kući da uživaju u ostatku tog divnog balansa između profesionalnog i privatnog života u trajanju od 133 sati nedeljno.
Za neke je to sasvim u redu, zar ne ?
Ovaj članak izmenjen je 11. aprila 2014. U neizmenjenoj verziji stajalo je da će kolektivni ugovor imati dejstvo na „milion zaposlenih“ i da će „uvesti obavezu“ da zaposleni posle šest sati poslepodne “diskonektuju”svoje telephone. Prema sporazumu, zaposleni su obavezni da se ne primaju pozive niti mejlove iz kancelarije posle radnog vremena da bi sa sigurnošću u potpunosti mogli da ostvare pravo na odmor koji je već obavezan prema francuskim propisima o radu, ali se ne navodi tačno vreme kada su oni obavezni da to učine. Iako su sporazum potpisali sindikati koji zastupaju 1 milion zaposlenih, on će se direktno važiti samo za 250.000 radnika.
Izvor: Gardijan