SRBIJA I RADNICI U SRBIJI. ŠTA JE POSAO SINDIKALNIH CENTRALA – ORGANIZOVANJE RADA U VREME KORONE
PIŠE: Vladimir Radosavljević, podpredsednik USS “Sloga”
Za nas je sada najvažnije pitanje –šta mi kao sindikati u Srbiji moramo i možemo raditi sada, u trenutnoj situaciji i borbi sa Koronom?[divider]Različite države se na različite načine suprotstavljaju ovom zlu, a Srbija je po mnogo čemu u tome specifična. Kritika tih specifičnosti zahteva da se obradi posebno te stoga nije tema ovog pisanja. Ovog puta tema je samo kako mi, sindikati, treba da delujemo u odnosu na praktično funkcionisanje privrede i društva u ovakvim okolnostima. Moramo prilikom odgovora na to pitanje posmatrati dve ravni delovanja – šta je zadatak sindikalnih centrala na makro, a šta sindikalnih organizacija na mikro planu, tj. u svojim organizacijama.
SINDIKALNE CENTRALE:
– prvi zadatak je uspostavljanje bar minimuma saradnje i zajedničkog delovanja sindikata prema predstavnicima vlasti i poslodavcima. Ako ni u ovim okolnostima neke centrale ne pronađu motive za to, onda ne treba ni da postoje. Naši članovi su svi u istom čabru, i u njihovim trenutnim najvažnijim interesima nema razlika. U pokušaju da te interese i ostvarimo, ne smeju postojati razlike ni među nama.
– nejednakost radnika zaposlenih u javnom i privatnom sektoru je nešto na šta se mora odmah reagovati.. Sasvim opravdana zaštita ugroženih grupa (hroničnih bolesnika, samohranih roditelja, roditelja sa malom decom…) u javnom sektoru uz istovremeno prepuštanje pripadnika istih tih grupa u privatnom na milost ili nemilost poslodavaca je klasična diskriminacija od strane države.
– nedopustiva je organizacija rada bez adekvatnih zaštitnih sredstava i mera za očuvanje zdravlja radnika i kažnjavanje poslodavaca koji to čine mora biti drastično – do oduzimanja dozvola za rad. U tom smislu dati šira ovlašćenja inspektorima i zadatak da hitno reaguju na svaku prijavu radnika i sindikata na uočene nepravilnosti iz ovog dela.
– Potpuno je nelogično sprovoditi rigorozno ograničenje kretanja stanovništva pola dana dok zbog potreba posla to isto stanovništvo ostatak dana provede u pogonima sa dosta zaposlenih ili kancelarijskom i radnom prostoru u kojima boravi više ljudi nego što je, kao zaštitna mera, preporučeno u bilo kom prostoru. Na ovaj način se anulira sve ono što se postiže takvim merama koje je usvojila Vlada. Sindikati treba da insistiraju da se prekine rad u svim preduzećima čiji proizvod nije strateški, tj. neophodan za funkcionisanje društva u ovakvim okolnostima. Potreba za ostvarivanjem profita vlasnika nije i ne sme biti opravdanje za organizovanjem „normalnog rada“ u ovim nenormalnim okolnostima. A okolnosti u kojima živimo su nenormalne, čim je bilo potrebno uvođenje vanrednog stanja?
– Država je ta koja treba da kompenzuje gubitak vlasnika preduzeća i zaštiti sve zaposlene koji u ovim uslovima ne mogu da rade. U tom smislu, predlog sindikata o kojem vredi razmisliti je obezbeđivanje jednake naknade za sve zapolene kojima je onemogućen rad. Jednake za sve – od čistačica do direktora.
– Sindikati treba da zajednički nastupe u zahtevu za iskazivanjem pune solidarnosti društva u ovoj nevolji: obezbeđuvanje adekvatne pomoći u hrani i lekovima za najugroženije slojeve stanovništva, adekvatnih uslova nege za obolele (što sigurno nisu kolektivni smeštaji kakve je Vlada planirala), adekvatnih higijensko-zdravstvenih uslova stanovnicima koji su upućeni u kolektivne karantine, obezbeđivanje pomoći u snabdevanju onih koji se nalaze u kućnoj izolaciji i naročito najstarijih…
ORGANIZOVANJE RADA U VREME KORONE – SINDIKATI U MATIČNIM ORGANIZACIJAMA:
Sindikati se u matičnim firmama i kolektivima svakodnevno suočavaju sa direktnim problemima radnika. O ovim okolnostima, sindikati moraju biti u najprisnijem kontaktu sa zaposlenima, raspoloživi u svakom trenutku za svako njihovo pitanje ili rešavanje eventualnih teškoća i problema.Paralelno sa podrškom svojim centralama u ostvarivanju prethodno navedenog, matični sinikati se u svojim kolektivima moraju baviti pre svega sledećim aktivnostima:
– U matičnim kolektivima se treba nametnuti kao ravnopravan partner sa vlasnicima u rešavanju problema vezanih za organizovanje proizvodnje u ovim oklnostima. Način organizacije poslovanja je pitanje od koga zavise životi i zdravlje naših članova i svih zaposlenih, i niko nema prava da nam osporava uvažavanje mišljenja o svim bitnim pitanjima koji se toga tiču.
– treba omogućiti odsustvo sa posla za sve one za koje je to moguće: upućivanjem na rad od kuće ili na korišćenje neiskorišćenih dana godišnjih odmora, ili upućivanjem na plaćena odsustva. Za ove zaposlene se treba boriti da im se omoguće pune naknade zarada kao da rade, jer ne odsutvuju s posla svojom namerom, već usled više sile.
– obezbeđivanjem maksimalnih uslova zaštite onih koji moraju da rade. Bez obezbeđenih zaštitnih sredstava treba odbiti rad i sprečiti one koji bi eventualno i bez tih sredstava pristali da rade.
– obezbeđivanjem organizovanog dolaska na rad i povratka sa istog.
– obezbeđivanjem uvođenja adekvatnih procedura koje se tiču ishrane za vreme rada.
– razmatranje mogućnosti smanjenja radnog vremena gde god je to moguće.
– obezbeđivanjem većeg broja pauza za vreme rada.
– naročito – obezbediti oslobađanje od rada za sve pripadnike ugroženih grupa.
– sprečavanje svake eventualne zloupotrebe ovakve situacije i kršenja zakona i propisanih mera Vlade Srbije od strane poslodavaca i obaveštavanje nadležnih državnih organa i javnosti o istoj.
…