Beograd, 24. februar 2016, – Izjavu ministra Željka Sertića da su preduzeća pred stečajem „leševi prošlosti koje su morali da gurnu u stečaj“ vidimo kao priznanje nesposobnosti oživljavanja posrnule privrede, a njegovo ministrovanje kao grobara srpske industrije, budući da je on sam izabrao tu terminologiju i tako sebe kandidovao za to mesto.
Ministar Sertić bi trebao da zna da u tim „leševima prošlosti“ još uvek ima na desetine hiljada živih radnika, očajnika, koji će od juna po ubrzanoj ostavinskoj raspravi ostati bez ičega.
U Srbiji je do sada restrukturirano 140 preduzeća, većinom neuspešno i na štetu onih koji su u njima radili, a do kraja maja ove godine se očekuje konačna sudbina u preostalih17.
Međutim, direktorima tih preduzeća nikada nije smetalo, kao ni sada da primaju bezobrazno astronomske plate za svoj (ne)rad, dok im radnici nemaju ni za hleb.
Zato pitamo ministra – ima li on imalo moralne odgovornosti za svoj neuspeh i hoće li neko ikada u ovoj državi odgovarati za svoju nesposobnost, nestručnost, pljačku i štetu nanetu državi i građanima za preduzeća na čijem čelu su direktori koji su bilans završavali s gubicima koji se mere u milijaradama dinara?
Udruženi sindikati Srbije „Sloga“ su mišljenja da će se pravi bilans stanja uspešnosti ovakvog restruktuiranja pokazati nakon zatvaranja preostalih preduzeća, jer kada sve stane u nekadašnjim gigantima, staće i život u mnogim gradovima širom Srbije.
Informativna služba