Piše: Aleksandar Novaković[divider]*Kucamo na vrata izneverenih obećanja*
Beše to 26. oktobar 2013. godine. Ministar Tasovac se u Narodnoj biblioteci Srbije sastao s domaćim piscima, izdavačima, književnim kritičarima, predstavnicima književnih magazina i listova, a sve u želji da, je li, izađe u susret našoj intelektualnoj kremi. Zahtevi behu da se finansijski podrže kulturna glasila, papirna i elektronska te da se uvedu stipendije za nadarene pisce od 60 hiljada mesečno jer se od pisanja može živeti ali, kao što reče poznati aforizam, ne svakog dana. Spominjalo se još štošta, već kako je kom izdavaču, a naročito glede otkupa knjiga, ili piscu lično (nije da se žalim ali uzmite moj slučaj) odgovaralo. Ovu inicijativu je pokrenulo četrdesetak uglednika iz književne branše. Disparatnost glasova se podrazumevala. Prisustvo pisaca koji pripadaju svim političkim opcijama takođe. Osnovni zahtevi, međutim, behu ozbiljni i potkrepljeni potpisima, podrškom i prisustvom preko stotinu, kako se govorilo u SFRJ , “kulturnih radnika”. Tasovac je u kratkom obraćanju saopštio da će okupljeni “vrlo brzo” dobiti odgovor Ministarstva.
I prođe tako više od dve godine… Književnost ponire, kulturni časopisi mahom mrtvi, književne nagrade dodatno obesmišljene a izdavačka scena je “havajska” – imamo Lagunu i , iza nje, u drugom planu, Vulkan. U međuvremenu je Tasovac potpuno izgubio glas i savetnika, dobio drugog savetnika, slobodni mediji su mahom pogušeni, novinari se maltretiraju i ucenjuju svakog dana, cenzorska stega drobi kičmu preostalim slobodnjacima a ministar naš kulturno ćuti. Tu i tamo postavi neku štopericu na građevinu od kapitalnog kulturnog značaja i baždari vreme. Te neće sad otvoriti nego sutra, te se vreme urotilo protiv njega, te vreme ide strahovito brzo, te nema para i neće ih ni biti al nema veze – ja i dalje ministrujem. Kamo ode onaj britki jezik ministre? Sećate li se kako ste bili drčni u žiriju Srbija ima talenat? Ah, da, nema potrebe za tim. Lako je izbrusiti nekog anonimusa koji umišlja da zna da peva. Naš premijer ne peva. Samim tim nećete pevati ni vi. Bolje je da ćutite.
OK, a šta su pisci u celoj toj priči? E, vidite, oni su, rascepkani, podeljeni u Boga pitaj koliko beskorisnih udruženja, gori od anonimusa. I oni i izdavači. Anonimusu u Srbija ima talenat bi Tasovac lepo rekao: nisi prošao ili prošao si. Imaš moj glas ili nemaš moj glas. Falširaš ili ne falširaš. Možda bi anonimusu uvalio koji trenutak tišine pune napetosti ali, prođe i to, posle znaš na čemu si. A pisce je Tasovac, kao i medije, kao i izdavače, kao i celokupnu kulturu, prepustio zaboravu. Kao i demokratske vrednosti za koje se navodno zalaže. Svi oni nisu vredni njegovih odgovora a kamoli misli. Svima njima otkucava onaj nesrećni sat na Narodnom muzeju. Da, da, i Muzeju savremene umetnosti. I pozorištima. I filmu. I osnovnim ljudskim slobodama. Ali, ne brinite – ministrov ručni sat uvek tačno pokazuje vreme, pravo vreme. Za onoga ko je na vlasti je uvek pravo vreme.
Objavljujemo uz saglasnost autora, saradnika USS Sloga.
[divider]O AUTORU
Aleksandar Novaković je rođen 1975. godine u Beogradu. Piše romane, drame, aforizme, pesme i kratke priče. Diplomirani istoričar i dramaturg, doktor nauka o dramskim umetnostima iz oblasti studije pozorišta. Magistarski rad Sloveni kao dramatis personae u dramama engleskog govornog područja 1878-1990 odbranio je 2006. godine na Fakultetu dramskih umetnosti. Doktorski rad s temom Stranci kao dramatis personae u srpskoj drami 1734-1990 odbranio je 2012.godine na Fakultetu dramskih umetnosti. Objavio je teatarske studije: Kako je Tito razbijao Tikve (Narodna knjiga,Beograd, 2005) i svoj magistarski rad pod naslovom Slomljeno slovensko ogledalo (Mali Nemo, Pančevo, 2010). Stručne radove vezane za istoriju filma i pozorišta objavljivao je u Godišnjaku za društvenu istoriju.
Drame: Sistem (Narodno pozorište Užice, 2001), Zubi (Srpsko narodno pozorište, Novi Sad, 2004), Aladinova čarobna lampa (Pinokio, Beograd, 2007), Naš čovjek (Hercegnovsko pozorište, koautor, 2008).
Zbirke drama: Bliskost (Svetozar Marković, Zaječar, 2006), Posle Utopije (KC Kraljevo, 2009).
Autor je desetak različitih dramskih i dokumentarnih formi emitovanih na Drugom i Trećem programu Radio Beograda.
http://aleksandarnovakovic.weebly.com/o-meniabout-me.html [divider]