SLOGA KOMENTAR: [divider]7. oktobra, na Svetski dan dostojanstvenog rada, gotovo 100.000 ljudi prošetalo se kroz centar Brisela, u maršu pod parolom „Nama samo mrvice“, koji je organizovala koalicija belgijskih sindikata. Kao i uvek, bilo je tu suzavca i vodenih topova.
U Beogradu su, u isto vreme, dve reprezentativne sindikalne centrale i članovi Socijalno – ekonomskog saveta – Savez samostalnih sindikata Srbije i UGS Nezavisnost, uz podršku ITUC/PERC Kancelarije za jugoistočnu Evropu i Međunarodne organizacije rada, organizovali okrugli sto u beogradskom Medija centru.
Učesnici skupa, u majicama na kojima je pisalo „Stop pohlepi kapitala“, promovisali su ovaj značajan međunarodni dan, ali i liflet, odnosno letak koji je nekolicina sindikalnih aktivista u tom trenutku delila zbunjenim šetačima u strogom centru Beograda, bukvalno ispred sedišta njihovih sindikalnih centrala.
O tome – šta se pričalo na skupu, bespredmetno je komentarisati ili prenositi, jer to mora da se pogleda i posluša sopstvenim očima i ušima da bi se dobio pravi osećaj – kakva je to sindikalna jadikovka bila. Naricanje nad teškom radničkom sudbinom, verovatno ne i sopstvenom.
Vrhunac događaja je, međutim, bio trenutak kada je Zoran Stojiljković, inače moderator okruglog stola, poznatiji u javnosti kao profesor Fakulteta političkih nauka, dugogodišnji sindikalac i član Odbora Agencije za borbu protiv korupcije grozničavo zavapio: šta radi Srpska pravoslavna crkva, najveći autoritet među srbima. Zar smo mi ikada pokušali da ih izvedemo na čistinu?
Pogledaj Video
Pitanje, od koga verujemo da su se u tom trenutku zagrcnili svi crkveni velikodostojnici – od patrijarha, mitropolita, episkopa, pa sve do đakona, a možda i njegovi rođaci sa Dušanovca koje je tokom moderiranja u svom poznatom nadahnuću spomenuo.
Nije li to u najavi neki novi oblik sindikalne borbe u Srbiji? Možda – Sindikalna litija!?
Nije! I to je već viđeno. U Srbiji svaki održani sindikalni skup liči na litiju. I vrapcima je već odavno jasno da se danas, na vrhuncu moći neoliberalnog kapitala, šetnjom ne stiže do dostojnog rada i zarade.
Za pristojnu platu i dostojanstven rad je potrebno mnogo više od lifleta i prizivanja Crkve i Boga u pomoć!
Za početak – opšte jedinstvo svih sindikalnih centrala i spremnost njihovih lidera da stanu na čelo kolone koja će masovnim štrajkom blokirati Srbiju u zahtevima za život dostojan svog rada.
Zato, što bi rekli, rođaci, pustimo Crkvu, prisetimo se šta znači sekularnost i okrenimo se ljudima.
Bogu Božije, a radniku plata!