BEOGRAD; 02.05.2017. – Juče je održan još jedan sindikalni marš za tri osmice, uz zahteve za povećanjem minimalca, penzija i kolektivnim ugovorima. Ipak, sindikati u Srbiji uživaju sve manji ugled, a njihove lidere bije glas da su im fotelje važnije od radnika.
Poruke prvomajskog protesta u Beogradu bile su vatrene i u govorima i na transparentima, ali defetizam je odavno ustoličen. Sindikati sa sebe nisu uspeli da speru etiketu preprodavaca polutki i zimnice, a njihovi lideri prokazani su da se bogate na račun radničke borbe i flertuju s državom i kapitalistima. Rezultat je sumorna statistika koja kaže da je člansku kartu nekada imao svaki drugi radnik, a danas svaki četvrti, dok poverenje u rad sindikata ima samo 15 odsto građana.
Željko Veselinović, predsednik Udruženih sindikata Srbije “Sloga” za DW.COM navodi da njegove kolege iz Samostalnosti i Nezavisnosti snose najveću odgovornost za nepostojanje socijalnog dijaloga, za štetan Zakon o radu, odluku o smanjenju plata i penzija, ali i kolektivne ugovore kojima su, kako kažu, obezbedili benefite samo za predstavnike reprezentativnih sindikata, dok su ostale radnike ostavili na cedilu.
„Nijedan zakon koji se tiče radnika Srbije ne može da prođe bez aminovanja Socijalno-ekonomskog saveta, u kojem se sve odluke donose konsenzusom. S obzirom na to da trećinu u Savetu čine sindikati, svima je jasno da bez aminovanja sindikata ništa ne može da prođe“, kaže Željko Veselinović iz Sloge.
Zato ih optužuje da su sve njihove pobune fiktivne kako bi zamazali oči i sopstvenom članstvu i javnosti.
„Mi nismo bili oni koji su donosili odluke i zakone“, odgovara Ljubisav Orbović iz Saveza samostalnih sindikata Srbije i napominje da Savet nije taj koji donosi odluke, već daje mišljenja.
„Suštinski problem nije bio što smo mi nešto prihvatili, nego što te zakone Vlada nije davala na Savet da se čuje stav socijalnih partnera. Ti zakoni su direktno odlazili iz Vlade u Skupštinu. Mi nismo nikada podržali nijedan jedini akt koji je bio neprihvatljiv za zaposlene“, rekao je Orbović.
Opširnije na dw.com: Sindikalci između fotelja i radnika/link/
…